Opsada Dubrovnika (866.)

Opsada Dubrovnika 866. bila je opsada koju su poduzeli Saraceni u pokušaju kontroliranju obiju strana Jadrana. Događaj se zbio u vremenima kad je Dubrovniku iznimno bila potrebna vanjska zaštita od ondašnjih neprestanih opasnosti.

Povijest arapskih nasrtaja

Već u to vrijeme Saraceni (Arapi) su kontrolirali južnu Italiju i držanjem Dubrovnika držali bi ulaz u Jadran. Arapsko gusarenje po Sredozemlju tih je stoljeća uzelo maha. Uz Siciliju, Kretu i ostale baze na Sredozemlju, na Jadranu su osvojili Cres, Budvu, Rose i Kotor. Starije legende govore da je još epski junak, Franak Orlando 783. pomogao Dubrovniku i otjerao arapske osvajače. Ovu predaju razrađivali su razrađuju lokalni dubrovački kroničari. Po njoj je Orlando bitno utjecao u suzbijanju tadašnje opsade i u zarobljavanju njihova vođe Spucenta (Smrdodaha). Orlandova uloga iz legende pridonijela je kasnijem postavljanju spomenika Orlandu (Rolandu). Diljem Europe u razvijenom srednjem vijeku su se podizali spomenici u znak sjećanja na Orlandova djela. Orlando odnosno Roland bio je pratitelj Karla Velikog u vojnama protiv Arapa u Španjolskoj u drugoj polovici 8. stoljeća. Ti su spomenici bili simbolom statusa slobodnih gradova, što je pridonijelo da se takav spomenik podigne i u Dubrovniku. Prijelaz 14. na 15. stoljeće obilježilo je političko okružje u kojem je Dubrovnik politički bojevao protiv Mletaka koji su redom zauzimali južne hrvatske gradove. Dubrovnik je htio naglasiti svoju slobodu i zaštitu što su je uživali od ugarsko-hrvatskog i istodobno njemačkog kralja Sigismunda. Za uzor su mu vjerojatno poslužili njemački gradovi te su i oni postavili spomenik Orlandu kao simbolu svoje samostalnosti.

Uoči dokumentirane opsade Arapi su dvadesetak godina dominirali Jadranskim morem. Naselja po priobalju i otocima bila su izložena njihovim pljačkama kako se Arapima nahodilo. Iz tih pohoda brojni su Hrvati odvedeni u zarobljeništvo i završili kao na tržnicama roblja diljem Sredozemlja. Držali su južnu jadransku obalu Apeninskog poluotoka sve do Barija na sjeveru. Najzad su Saraceni odlučili osvojiti Dubrovnik i okolicu radi čvrsta nadziranja uplovljavanja i isplovljavanja iz Jadrana.

Opsada 866.

Dokumentirani zapisi o opsadi Dubrovnika datiraju od nepuna stoljeća poslije. Prvo su flotom od 40-ak brodova napali i zauzeli Budvu i Kotor. Lipnja 866. stigli su do Dubrovnika i podsjeli ga. Opsada je trajala 15 mjeseca. Dubrovnik je u tom vremenu dosta bio ovisan o bizantskoj pomoći. Tako su poslali izaslanika u Carigrad i zatražili pomoć. Car Bazilije I. uslišio im je zamolbe te im je poslao u pomoć veliku flotu od stotinjak brodova da oslobodi grad. Njihova pojava zastrašila je Saracene i oni su povukli. Opsada je završila rujna 867. godine.

Posljedice

Posljedica stalnih opasnosti bila je da je se Dubrovnik nagodio sa susjedima o plaćanju danka radi zaštite. Bazilije I. uveo je plaćanje novčanog danka, 36 numizmata vladaru Huma i vladaru Travunje. Stoljećima još Dubrovniku je trebao vanjski zaštitnik, što potvrđuje pohod makedonskog cara Samuila koji je koncem 10. stoljeća spalio Dubrovnik u pohodu duž dalmatinske obale sve do Zadra.

Nedugo poslije dubrovačka se državica osvetila napadačima. 871. godine dubrovačko je brodovlje skupa s bizantskom i hrvatskom mornaricom pod knezom Domagojem oslobodilo Bari od Arapa. Akcija je poduzeo francuski kralj Ludovik II. koji je pozvao hrvatskog kneza Domagoja za pomoći mu osloboditi Bari od Saracena. Arapi su iz Barija protjerani 2. veljače 871. godine. Arapska odmazda uslijedila je nagodinu, kad su u pohodu na Jadran opljačkali dalmatinske gradove i otok Brač te odveli novo roblje.