Marija Ujević-Galetović

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 519642 od 19. svibnja 2023. u 23:45 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi)
Skoči na:orijentacija, traži
Marija Ujević-Galetović
Rođenje Zagreb, 20. listopada 1933.
Smrt Zagreb, 13. ožujka 2023.[1]
Nacionalnost Hrvatica
Vrsta umjetnosti kiparstvo
Portal o životopisima
Meta II (1981.)MSU[2]
Meta II, pogled bočno.

Marija Ujević-Galetović (Zagreb, 20. listopada 1933.Zagreb, 13. ožujka 2023.), hrvatska kiparica, akademkinja, redovna članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Životopis

Dolazi iz obitelji profesora, otac Mate Ujević[1] bio je profesor, a kasnije pokretač Hrvatske enciklopedije; mati je također bila profesorica. Osnovnu i srednju školu pohađa u Zagrebu. 1953. upisuje zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti - Kiparski odsjek, te 1958. diplomira u klasi profesora Kršinića. Poslije studija usavršavala se na londonskoj Central School of Art.[1]

Od 1987. godine djelatnica je ALU-a te pročelnica kiparskog odsjeka u nekolikim navratima,[1] a status redovne profesorice dobila je 1995. godine. Od 1998. redovita je članica HAZU-a.[1]

Među glavnim nastavljačicama tradicije hrvatskog figurativnog kiparstva. Tradiciju je povezala sa suvremenim i avangardnim tijekovima, pa se u radovima približila pop-artu i novoj figuraciji, bila je bliska kubizmu, postizala je ekspresivnost kontrastima svjetla i sjene a bojom metafizičkom značenje kipa. Od 1980-ih oblikovala je postmodernističke kipove Rabila je razne materijale za kipove kao što su alabaster, porculan, bronca, poliester, aluminij. Izlagala je na brojnim izložbama.[1]

Neka važnija djela

Auktorica je više javnih skulptura. Opus joj čine i religiozne skulpture poput vratnica katedrale u Požezi, kip sv. Franje u Visokom, 13. postaja Križnog puta u Mariji Bistrici (suauktor Ante Orlić), Uzašašće u crkvi sv. Nikole u Rijeci, kip sv. Pavla u crkvi sv. Pavla u Zagrebu.[1]

  • spomen-poprsje Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana na njihovom grobu u zagrebačkoj katedrali (S akademikom Šimom Vulasom)[1]
  • spomenik Augustu Šenoi u Zagrebu
  • spomenik Vlahi Paljetku u Zagrebu
  • skulptura Trkač na Savskom nasipu u Zagrebu
  • spomenik Miroslavu Krleži u Opatiji
  • spomenik Frani Petriću u Cresu
  • spomenik Jakovu Gotovcu u Osoru
  • spomenik Steriji Popoviću u Novom Sadu
  • spomenik don Boscu u Žepču
  • spomenik papi Ivanu Pavlu II. u kapeli kripte požeške katedrale.
  • spomenik Juraju Križaniću, postavljen u dvorištu dvora Kaptola 7 u Zagrebu gdje je Križanić stanovao 1644.-1645.[3]
  • spomenik Mati Parlovu u Puli[1]

Nagrade i priznanja

2012. je godine nagrađena Nagradom Vladimir Nazor za životno djelo.[1]

Galerija djela

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 1,9 Marijan Lipovac: . Hrvatski fokus. 13. ožujka 2023. Pristupljeno 20. svibnja 2023.
  2. Zbirka skulpture, Ujević – Muzej suvremene umjetnosti Zagreb
  3. http://www.matica.hr/Kolo/kolo2011_1.nsf/AllWebDocs/Zrinski__Krizanic_i_Lippayi___tragovi_dodira%281%29 Ivan Golub, Zrinski, Križanić i Lippayi – tragovi dodira(1), Kolo, Broj 1, 2011., ISSN 1331-0992 (pristupljeno 12. kolovoza 2012.)

Vanjske poveznice