Podrinje

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 519171 od 18. siječnja 2023. u 22:41 koju je unio Suradnik01 (razgovor | doprinosi)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Disambig.svg Za naselje u Vukovarsko-srijemskoj županiji pogledajte članak Podrinje (Markušica).
Rijeka Drina

Podrinje (dio Istočne Bosne) je regija u istočnoj Bosni i Hercegovini i zapadnoj Srbiji. Ova regija je dobila ime prema rijeci Drini. Na sjeveru prelazi u Posavinu.[1]

Bosanskohercegovačko Podrinje se ponekad dijeli na gornje Podrinje (općine Višegrad, Goražde, Foča, Rogatica i Čajniče) i donje Podrinje (općine Srebrenica, Bratunac i Zvornik).

Veći gradovi na srbijanskoj strani Podrinja su: Bajina Bašta, Banja Koviljača, Ljubovija i Loznica.

Povijest

Na istoku srednjovjekovne Bosne prostirala se manja oblast Podrinje. Područje Gornjeg Podrinja zaposjeo je 1376. godine od stare Raške bosanski ban Tvrtko. Poslije Tvrtkove smrti 1391. u bosanskoj državi nastaju nesređene prilike, a Gornje Podrinje, zvano Drinska knežina i Drina bio je pod vlašću obitelji Hranića, humskih vojvoda koji su bili neovisni od bosanske krune.[2] Tvrtko je kraj oduzeo 1374. od velmože Nikole Altomanovića. Oblast Podrinje širila se s desne strane Drine i zahvaćala u Rašku do iza Plevlja i Mileševa. To je jedini, premda malen dio Bosne, koji je prvotno pripadao Nemanjićkoj državi. Nakon smrti posljednjeg Nemanjića nejakog Uroša (1371.) Srbija je ostala bez kralja, pocjepkana i oslabljena. Iskoristivši prilike u okolici i povezanost s Nemanjićima preko bake Jelisave, žene bana Stjepana Kotromana, kći kralja Dragutina, okrunio se za kralja Srbije i Bosne 1377.

Podrinjski je kraj bio na crti međucivilizacijskih razdvajanja. Ipak, i na tim je prostorima, uključujući i s desne strane Drine hrvatska ustanova Napredak imala svoje podrunice, a u pojedinima i Matica hrvatska i ine ustanove.

U Gornjem Podrinju, u teškim uvjetima za katolike u vremenima osmanske vlasti u 16., 17. i početku 18. stoljeća bila je živa autohtona katolička zajednica, u čemu je važnu ulogu imala Dubrovačka Republika i njene trgovačke i obrtničke kolonije. Tragovi te zajednica očuvali su se u nazivima. Fočanski muzej čuva zvono koje su Dubrovčani osigurali za tamošnju Gospinu crkvu 1637. godine.[3]

Vidi još

Izvori

  1. Hrvatska enciklopedija Podrinje
  2. Federalno ministarstvo kulture i sporta Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini, str. 26-27
  3. Angelina Tadić: U Dvorani Pape Ivana Pavla predstavljene tri knjige o Crkvi i Hrvatima iz istočne Hercegovine . Dubrovački list. 11. studenoga 2022. Pristupljeno 18. siječnja 2023.