Saša Zalepugin
Saša Zalepugin, pravim imenom Aleksandar Zalepugin (Sarajevo, 18. srpnja 1931. - Zagreb, 26. studenoga 2022.)[1], hrvatski televizijski novinar, urednik i voditelj.[2][3] Bio je glumac amater. Malo je poznata činjenica da se je bavio radiestezijom i da je bio izumitelj. Bio je najpopularniji voditelj svog vremena. [4]
Životopis
Rodio se u Sarajevu u braku Rusa, ruskog emigranta iz ruskog građanskog rata i Srpkinje. Djetinjstvo je proveo u Sarajevu. Obitelj se družila s društvenom i intelektualnom elitom. Imali su onda vrlo luksuznu stvar, radio, na kojem su često slušali glazbu. Otac mu je bio ruski emigrant i antikomunist, koji je u Kraljevinu Jugoslaviju doselio na poziv ondašnje vlade na poslove održavanja željezničke pruge po Bosni. Otac mu je bio u životnoj opasnosti 1947. kad je sovjetski diktator Staljin zaiskao od jugoslavenskog diktatora Tita da mu izruči sve bivše ruske emigrante. Budući da je za drugoga svjetskog rata spasio od Gestapa jednog utjecajnog partijca, nisu ga izručili, u dokumentima su mu stavili da nije Rus. Okolnosti su nalagale hitno preseljenje te je obitelj preselila u Pulu gdje je otac našao posao u brodogradilištu. Pula nije imala hrvatske gimnazije pa ju je pohađao u Pazinu.[4] Studirao je slavistiku u Zagrebu gdje je diplomirao na Filozofskom fakultetu. Dok je bio student pisao je za Studentski list, Zagrebački tjednik i Vjesnik u srijedu.[1] Zagreb mu se činio kompatibilan s njegovom naravi te je ondje ostao.[4]
Prije dolaska na TV, vodio je Centar za kulturu "Moša Pijade" gdje je 20 tisuća radništva animirao da postanu konzumenti kulture. Argumentirao je da vremenski raspored TV programa od 8 do 22 onemogućuje da "radnička klasa može pratiti kulturu", što je uočila urednica Zora Korać i preporučila ga direktoru TVZ Ivi Bojaniću. Zaposlio se na HTV, na kojoj su mu mentori bili Angel Miladinov i Anton Marti.[4] Cijelu je karijeru proveo na Televiziji Zagreb odnosno Hrvatskoj televiziji, od 1966. do odlaska u mirovinu 1996. godine. Uređivao je emisiju Kulturnu panoramu. Već nakon dvije godine urednikom je Kulturnoga programa TVZ.[2] 1970. bio je među izvjestiteljima prijenosa posjeta predsjednika SAD Richarda Nixona Zagrebu, koji su preuzele Eurovizija i velike TV kuće iz SAD.[3] 1971. godine postao je urednikom Zabavnoga programa TVZ i na tom je mjestu bio dvije godine. Potom je pokrenuo seriju mozaičnih emisija Nedjeljom popodne. Emisija je bila vrlo gledana.[2] Nije bio ljubitelj rukovodećih položaja i više je volio biti na kreativnim poslovima, te je zatražio da mu dodijele emisiju. Nedjeljom popodne bila je prva.[4] Bila je prva takve vrste u Hrvatskoj i u ondašnjoj SFRJ, i sadržajem i dužinom trajanja. 1982. godine emisija je promijenila ime i zvala se je Sastanak bez dnevnog reda. Emitirana je do 1991. godine.[3] Nije htio da mu se politika miješa u uređivački rad, zbog čega je imao neslaganja s jednim umirovljenim generalom JNA koji ga je optužio da kvari mladež rockom te je tražio da mu dođe u emisiju govoriti o tradicijama NOB-a 17. partizanske divizije. Zbog toga ga je 1978. godine smijenio ondašnji generalni direktor Veljko Knežević. Tih su ga godina sumnjičili da je previše zapadno orijentiran.[4] Uređivao je još emisije Dobar dan, Film, teatar i .... Redatelj pionirskih emisija.[3] Od 1988. godine uređivao je HTV-ov noćni program Program plus od 1988. do 1991. godine.[2] 1990. godine smijenili su ga jer su ga neki držali da je "Jugoslaven", odnosno nekima je zasmetalo njegovo nacionalno podrijetlo.[4]
Osim toga vodio je intervjue s mnogo osoba iz politike, kulture i glazbe.[2] Bio je i glumac amater i predsjednik Studentskog eksperimentalnog kazališta, ondašnjeg popularnog SEK-a[1] u kojem su onda redatlji bili Božidar Violić i Georgij Paro.
Obnašao je dužnost direktor ansambla Lado.[1]
Ni u mirovini nije prestao s aktivnošću. Od 2001. uređivao je hrvatsko izdanje slovenskoga magazina Moda in. Na slovenskom televizijskom kanalu Pop TV bio je savjetnikom,[2] na b-h. postaji OBN od 2002. vodio je s Oliverom Mlakarom i Mićom Orlovićem emisiju Nedjeljno popodne.[3]
Više se puta oženio. Prvi put se oženio s glumicom Ljubicom Jović. Bilo je to 1959. godine. Brak je bio kratak, a nakon toga upoznao je u Ladu drugu suprugu Gabrijelu i iz tog braka ima sinove Ivana, koji je postao poduzetnik, i Sašu, koji se afirmirao kao glazbenik u rock sastavima od kojih je najpoznatiji Plavi orkestar. Od druge supruge se rastao kad je mlađi sin imao 18 godina.[4]
1974. upoznao je manekenku Tihanu Harapin, veza je prerasla na višu razinu 80-ih, ona je postala vlasnica modne agencije te su se 1992. godine vjenčali.[5] Zalepuginov vjenčani kum bio je glazbeni menadžer Zoran Škugor.[1]
Preminuo noćas je u Zagrebu u bolnici od posljedica moždanog udara koji je doživio 16. listopada 2022.[6]
Izvori, referencije i bilješke
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 HRT: Preminuo Saša Zalepugin, televizijska legenda. Vijesti HRT. Pristupljeno 1. prosinca 2022.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Natuknica Zalepugin, Saša. Hrvatski televizijski leksikon. HRT. hr. Pristupljeno 1. prosinca 2022.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Pretraživanje Zalepugin. Hrvatski televizijski leksikon. Pdf izdanje. HRT.hr. Pristupljeno 1. prosinca 2022.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 4,7 Ivana Mikuličin: Zalepugin je bio sjajan voditelji, ali i radiestezist i izumitelj: ‘Američki stručnjaci su bili u čudu...‘. Jutarnji list. 26. studenoga 2022. Pristupljeno 1. prosinca 2022.
- ↑ Večernji list: Saša je iza sebe ostavio dva sina iz prvog braka, jedan je član legendarnog benda iz 80-ih . Večernji list. 26. studenoga 2022. Pristupljeno 1. prosinca 2022.
- ↑ Večernji.hr: Preminuo je Saša Zalepugin (91), legenda od koje su učile generacije. Večernji list. 26. studenoga 2022. Pristupljeno 1. prosinca 2022.