Pokret (likovna umjetnost)

Cjelinu čine likovni elementi (točka i crta, ploha, boja, površina, masa i prostor). Oko cjeline su grupirane nastavne teme i jedinice; predviđeno je da cjelina traje otprilike jedan mjesec. Pet cjelina, dakle, traju jedno polugodište; u drugom polugodištu se ponavljaju.
jedinica, nastavna	Nastavna jedinica se odnosi na izvedbu u jednom nastavnom danu. U likovnoj kulturi ona iznosi jedan sat tjedno. Nastavna jedinice se sastoji od likovnog problema, likovnog područja, motiva i likovnog problema. Nastavnik ju sam stvara na osnovi nastavne teme koju propisuje program
kurikulum	Kurikulum predstavlja proširenje nastavnog programa. Kurikulum obuhvaća ciljeve, sadržaje (program), uvjeti učenja (vanjski: ljudi, struktura i tehnologija i unutarnji: sposobnosti, predznanje i motivacija za učenje) i evaluaciju. Hrvatska nema svoj kurikulum.
motiv: vizualni	Motiv ili poticaj je ono što djeca prikazuju u svojim likovnim radovima. Vizualni motiv je sve ono što se može vidjeti, bez obzira jesmo li to vidjeli ili ne. Leptir je motiv, kao i površina Marsa (iako nismo bili na Marsu). I leptir iz mašte je vizualni motiv, jer ima razlikovna svojstva koja ga povezuju s leptirom (iako smo ga izmaštali). Motiv svake figurativne slike je uvijek vizualan.
motiv: nevizualni	Nevizualno treba shvatiti kao nevidljivo; to je dakle svijet dostupan slijepoj osobi. Iako će poneko brzopleto zaključiti da ne postoji ništa što se ne može vidjeti, slijepa osoba (i mi također) ipak ima na raspolaganju i druga osjetila: miris, okus, dodir, njuh i sluh. Glazba je, dakle, nevizualni poticaj, kao i hrapavo-glatko. Tu su i osjećaji (sreća, tuga, strah, ljutnja...), kao i apstraktni pojmovi (istina i laž, buđenje života i sl.). Nevizualni poticaju daju kao rezultat apstraktne slike.
motiv: likovni i kompozicijski elementi kao poticaj	Vizualni jezik sastoji se od likovnih elemenata (točka, crta, ploha, boja...) i kompozicijskih načela (ritam, kontrast, ravnoteža, proporcije...). Stvaranjem motiva iz njihovih međusobnih odnosa poistovjećujemo motiv i likovni problem. Takvi su motivi primjerice ritam geometrijskih likova, igra osnovnih boja, kompozicija crta i ploha u kvadratu itd.
plan, nastavni	Nastavni plan određuje tjedni broj sati nekog predmeta. Prema planu, likovna kultura ima jedan sat tjedno, odnosno 35 sat godišnje.
područje, likovno	Likovno područje može biti crtanje, slikanje, grafika, modeliranje i građenje te dizajn koji obuhvaća sva prethodna područja.
pojmovi, ključni	Ključni pojmovi su termini koje prema nacionalnom standardu djeca trebaju usvojiti kako bi zadovoljili upis u viši razred. U slučaju likovne kulture, ključni pojmovi u nastavnoj temi su istovjetni likovnim problemima u nastavnoj jedinici.
program, nastavni (okvirni, makroprogram)	Nastavni program obuhvaća sadržaje koji će se prolaziti u nastavnom procesu. Nastavni program uključuje cjeline, područja, nastavne teme, ključne pojmove, obrazovna postignuća i predložena umjetnička djela.
program, izvedbeni (mikroprogram)	Izvedbeni program izrađuje svaki nastavnik sebi na osnovu okvirnog programa. Izvedbeni program se sastoji od nastavnih jedinica raspoređenih po svim nastavnim danima u školskoj godini.
tema, nastavna	Nastavna tema pripada okvirnom programu, a iz nje svaki nastavnik stvara svoj izvedbeni program tako što će od jedne nastavne teme načiniti dvije ili više nastavnih jedinica. Nastavna tema sadrži cjelinu, područje, ključne pojmove i obrazovna postignuća.
Vizualni jezik Jezik je znakovni sustav u funkciji sporazumijevanja. Prema strukturalističkoj teoriji Ferdinanda de Saussurea svaki jezik ima dva osnovna svojstva: paradigme i sintagme (u lingvistici rječnik zbrojen s gramatikom i pravopisom). Jezik je stoga opći (teorijski) skup pravila koja se moraju naučiti. Govor je praktična upotreba znanja o jeziku. Mi govorimo hrvatski jezik, dakle ono što smo naučili praktično upotrebljavamo. Za govor nam je potreban medij. Medij je posrednik, (medium – srednji) koji omogućuje da se jezik pretvori u govor. U lingvistici to su govorni organi (glasnice, jezik kao organ), u glazbi to je glas ili instrumenti, u likovnim umjetnostima to su likovnotehnička sredstva. Medij i sam posjeduje određena izražajna svojstva, odnosno jezik. Paradigme su znakovi (sastavljeni od označitelja i označenika), nositelji značenja, osnovne sastavnice unutar pojedine discipline: u lingvistici to su slova i riječi, u glazbi su to note, u aritmetici brojevi, a u vizualnim umjetnostima to su likovni elementi (počela): točka, crta, ploha, boja, površina, masa i prostor. Sintagme su pravila prema kojima se koriste paradigme, sintaksa. U lingvistici to su gramatika i pravopis, u matematici računske operacije, a u vizualnim umjetnostima to su kompozicijska načela: ritam, kontrast, ravnoteža, proporcije, harmonija, dominacija i jedinstvo. Oblik je nadređeni pojam koji označuje pojavu koja se razlikuje od svoje okoline. Oblici mogu biti vizualni, glazbeni, misaoni itd. Lik je planimetrijski oblik na plohi koji ima dvije dimenzije. Tijelo je stereometrijski oblik u prostoru koji ima tri dimenzije. Počela (likovni elementi) Točka Točka je oblik koji nema naglašenu nijednu dimenziju – ni visinu, ni duljinu, ni širinu. Ipak, točke mogu biti veće i manje. Grafička modelacija jest način raspoređivanja točaka (ili crta) zgušnjavanjem ili razrjeđivanjem tako da se stvori privid zaobljenosti i sjene. Točke se gusto raspoređuju tamo gdje je sjena, a rijetko ili raspršeno tamo gdje je svjetlo. Crtama grafički modeliramo tako da se presijecaju različitom gustoćom (tzv. šrafiranje). Crta Crta ili linija oblik je koji ima naglašenu jednu dimenziju, duljinu. Crta nastaje zbrajanjem beskonačnog broja točaka. Crta je i trag koji ostaje iza kretanja točke. Crte po karakteru mogu biti debele, tanke, dugačke, kratke, oštre, isprekidane, izlomljene, jednolične, nejednolične i slično. Crte po toku mogu biti ravne, krivulje, otvorene ili zatvorene. Crte po značenju mogu biti obrisne ili konturne, teksturne, strukturne (gradbene). Konturne ili obrisne crte jesu crte koje opisuju neki oblik izvana. Ako je kontura zatvorena, ona zatvara plohu. Strukturne crte ili točke jesu one koje neki oblik grade iznutra dodavanjem. Raster nastaje kada jednolično ponavljamo jedan isti element – crtu, točku ili neki oblik, i njime ispunimo plohu. Boja   Bojom nazivamo reakciju fotoosjetljivih čunjića u našem oku na vanjski podražaj u obliku svjetlosne zrake. Boja je, međutim, i subjektivan doživljaj jer boje mijenjaju svoja svojstva ovisno o svojoj okolini. Sve se boje nalaze u spektru, osim purpurne ili grimizne, koja je interferencija valova. Kromatske  ili šarene boje jesu one boje koje su u spektru, odnosno u dugi. Akromatske ili nešarene boje ili neboje one su koje nisu u spektru – crna, bijela i siva. Vrsta boje su različite čiste boje: primarne, sekundarne, tercijarne, odnosno crvena, zelena, plava, narančastocrvena itd. Ton boje označuje količinu svjetla u boji, njezinu svjetlinu. Tonovi nastaju dodavanjem crne i bijele boji. Stupnjeviti prijelaz iz tona u ton nazivamo tonskom gradacijom, a mekan prijelaz bez granica nazivamo tonskom modelacijom. Čistoća boje označuje njezinu zasićenost, intenzitet, jarkost. Čistoća boje mijenja se dodavanjem boji sive. Ako nemaju sive, boje su čiste, jarke i intenzivne, a ako imaju sive, tada su nečiste, blijede, zagasite, degradirane. Efekti boje označuju subjektivan doživljaj koji imamo dok ih promatramo, pa razlikujemo tople i hladne boje, koloristička perspektiva, modulacija. Tople boje jesu one koje nas podsjećaju na Sunce i vatru. To su crvena, žuta i narančasta. Hladne boje su one koje nas podsjećaju na vodu i led. To su plava, zelena i ljubičasta. Koloristička perspektiva je način prikazivanja prostora tako da se ne rabe tonovi, nego se ono što je blizu slika toplim bojama, a ono što je daleko hladnim bojama. Modulacija je promjena iz jedne boje u drugu. Slikanje modulacijama nazivamo kolorističkim slikanjem, a razlikujemo ga od tonskog slikanja. U tonskom slikanju sjena se prikazuje dodavanjem crne nekoj boji, dok u modulaciji sjene bojimo hladnim bojama, a osvijetljene dijelove toplim bojama. Kontrasti boja: prema Johannesu Ittenu, razlikujemo: 1. kontrast boje prema boji (1., 2. i 3. reda), 2. svijetlo-tamni  kontrast (ili tonski kontrast ili kontrast svjetline u čistim bojama), 3. toplo-hladni kontrast, 4. komplementarni kontrast, 5. simultani (sukcesivni) kontrast, 6. kontrast kvalitete, 7. kontrast kvantitete. Kontrasti boja prema Paulu Kleeu: 1. komplementarni kontrast, 2. kontrast krivih parova. Miješanje boja može biti aditivno (svjetlosno i optičko, osnovne boje crvena, zelena i plava) i mehaničko (pigmentno, osnovne boje crvena (magenta) plava (cyan) i žuta). Ploha Ploha je oblik koji ima naglašene dvije dimenzije, duljinu i širinu (nema visinu). Ploha nastaje zbrajanjem beskonačnog broja crta. Plohama nazivamo i oblike s vrlo malom visinom (list papira, mrlja boje i sl.), iako su oni zapravo plošni, a ne plohe. Apsolutna ploha jest ona koja uopće nema visinu (mrlja svjetla i sjene). Plohe mogu biti samostalne i nesamostalne (funkcionalne). Samostalne plohe su geometrijski i slobodni (organski) likovi, a funkcionalne plohe su oplošja. Površina Površina je vanjski izgled plohe, odnosno vanjski izgled nekog tijela. Tekstura je karakter površine. Razlikujemo crtačku teksturu, slikarsku teksturu, plastičku teksturu. Faktura je umjetnički (slikarski, crtački, kiparski) rukopis. Faktura može biti lazurna (tanak namaz boje) i impasto debeo namaz boje. Masa i prostor Masa je punina, prostor je praznina. Prostor može biti unutarnji i vanjski. Volumen je zapremnina, obujam, količina prostora koju obuhvaća neka masa. Reljef je plitko prožimanje mase i prostora. Razlikujemo uleknuti reljef, niski reljef i visoki reljef. Prema odnosu prostora i mase razlikujemo: zbijenu ili monolitnu masu, udubljeno-ispupčenu (konkavno-konveksnu) masu, prošupljenu masu, plošno istanjenu masu, linijski istanjenu masu. Arhitektura je naziv za djelatnost kojom se stvaraju građevine namijenjene čovjekovu življenju i drugim aktivnostima. Masa i prostor osnovni su elementi građevinske kompozicije. Unutarnji prostor nazivamo interijerom, a vanjski prostor eksterijerom. Tlocrt je vodoravni presjek zgrade u visini temelja ili pojedinih katova. Na tlocrtu možemo vidjeti vrata, prozore, stubišta, zidove, stupove, stubove (kvadratni presjek), svodove, kupole itd. Urbanizam možemo zamijeniti riječju gradogradnja, jer govorimo o svjesnome planskom organiziranju masa zgrada (pojedinačnih i grupiranih (četvrti) u prostoru naselja) i prostora ulica i trgova. Dio je urbanizma i hortikultura koja se bavi planiranjem parkova, vrtova i drugih zelenih površina. Dizajn označuje oblikovanje uporabnih predmeta. Razlikujemo grafički, industrijski (produkt-dizajn) i tekstilni dizajn. Dizajn uvijek ponajprije mora biti praktičan, ergonomski oblikovan (prila