Marko Peić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 51850 od 23. kolovoza 2021. u 08:52 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Marko Peić (Mirgeš, 4. srpnja 1913. - Subotica, 6. listopada 2010.[1]), bački hrvatski književnik, kazališni kritičar iz Vojvodine i onomastičar.

Životopis

Pučku školu pohađa u Mirgešu, a potom se školuje u Subotici gdje završava Građansku školu i Državnu trgovačku akademiju. Pisao je prozu (drame, komedije, satiru, novele[2]) i pjesme, a bio je i sakupljač narodnih umotvorina, pjesama, pripovjedaka i novela. Pored toga, zapaženi su i mnogi njegovi stručni prinosi u gospodarskim i ekonomskim glasilima, a jedno je vrijeme i urednik časopisa Privrednik iz Subotice, a također i njegov angažman u radu «Društva ekonomista». Član je Društva književnika Vojvodine. Hrvatskoj književnoj javnosti bio je predstavljen, zajedno sa Balintom Vujkovim, Blaškom Vojnić Hajdukom i Franjom Bašićem u zagrebačkom časopisu Svijet iz 1934. godine.[3] Kao spisatelj zaokupljen je obiteljskim i društvenim pitanjima iz svakodnevice bačkih Bunjevaca i Šokaca, a pojedina su mu uradci pisani u ozračju vjerske tematike. Pored toga stvara u motivskom luku tzv. «socijalne literature», dok nakon 2. svjetskog rata ima tekstova u kojima interpretira svoje ratne dogodovštine, ili stanovita poratna zbivanja. Uz Balinta Vujkova, Blaška Vojnić Hajduka i dr. osnivač je, a kratko i urednik književnog časopisa mladih bunjevačkih Hrvata Bunjevačko kolo, koji izlazi od 1933. do 1936. godine. Njegov sakupljački rad je utjelovljen u djelu, objavljenom u vlastitoj nakladi «Bunjevačke narodne pisme - Hiljadu bećaraca» (1943.). Tijekom 1945. godine bio je i suradnik lista Slobodna Vojvodina, lista koji je kasnije promijenio ime u Hrvatska riječ.

U razdoblju između dva svjetska rata jedan je od istaknutih pripadnika zajednice bačkih bunjevačkih Hrvata i gorljivi borac za prava svoje nacionalne zajednice. Zbog svoga stava iz 1970-ih bio je «jedan od 120 disidenata pokreta MASPOK-a, za što je svojevremeno snosio i određena poniženja i degradacije, u koju spada i njegova smjena sa pozicije podpredsjednika općine Subotice koji je obnašao u jednom mandatu»[4]. Uvelike je zaslužan za spoznaju nacionalne pripadnosti bačkih Bunjevaca za vrijeme popisa stanovništva 1970. godine, zajedničkom odrednicom Hrvat-Bunjevac[4]. U to vrijeme je bio predsjednikom Organizacijskog odbora «Dužijance», tradicionalnih žetelačkih svečanosti bunjevačkih Hrvata.

Zajedno sa Grgom Bačlijom napisao je Rečnik bačkih Bunjevaca (1990.) i onomastičko djelo Imenoslov bačkih Bunjevaca (1994.), a napisao je i objavio i druga djela. Unatoč njegova deklarirana hrvatstva, Peićev je rad u jednom razdoblju bio izložen dekroatizatorskim politikantskim manipulacijama od strane onih Hrvata koji su se zarad osobnih interesa stavili u službu velikosrpskih krugova, te uz njihovu financijsku i moralnu potporu, propagiraju «bunjevštinu» kao nacionalnost i odriču ikakvu svezu ove hrvatske etničke zajednice sa hrvatskim narodom.
U tom kontekstu, primjerice, u glasilu «Bunjevačke matice», «Riči», prikazan je kao «jedan od osnivača KUD Bunjevačko kolo», premda je Marko Peić bio jednim od osnivača društva kojemu je pun naziv bio: «Hrvatsko kulturno umjetničko društvo Bunjevačko kolo»,[5].

Svojim djelima zastupljen je u dvama antologijama - poezije i proze bunjevačkih Hrvata iz 1971. - Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.

1. rujna 2010. godine izabran je za počasnog građanina Subotice.[1] Umro je mjesec dana poslije, 6. listopada 2010. u Subotici, a pokopan je na Kerskom groblju 8. listopada 2010. godine.[1]

Djela

(izbor)

  • Bunjevačke narodne pisme – Hiljadu bećaraca, Subotica, 1943.
  • O proizvodnim snagama Subotice (s drugim autorima), Subotica, 1954.
  • O proizvodnim snagama Subotice (s drugim autorima), Subotica, 1964.
  • Rečnik bačkih Bunjevaca (s G. Bačlijom), Subotica - Novi Sad, 1990.
  • Imenoslov bačkih Bunjevaca (s G. Bačlijom), Subotica - Novi Sad,1994.
  • Luka Kerčanin, Subotica, 1996.
  • Narodne umotvorine bačkih Bunjevaca, Subotica, 1997. (s G. Bačlijom)
  • Poetska slagalica, Subotica, 1997.
  • Javorova smrt, prema motivima epa B. Rajića, Slava, Subotica, 1998.
  • Za svako vreme epigramske teme, Subotica, 2001.
  • Bećarci + Bunjevačke narodne pisme, Subotica, 2001.
  • Mladom naraštaju, Subotica, 2001.
  • 13 grišni slova, komedija

Priznanja

  • zahvalnica Narodnoga kazališta
  • nagrada SIZ-a kulture općine Subotica
  • Orden zasluge za narod sa srebrnim zracima
  • 1965.: spomen plaketa Saveza ekonomista Vojvodine
  • 1969.: priznanje za unaprjeđenje informativne djelatnosti, zbog dugogodišnje suradnje u Subotičkim novinama
  • 1991.: Nagrada dr Ferenc Bodrogvári, zajedno s Grgom Bačlijom, za "Rečnik bačkih Bunjevaca"
  • 2010.: počasni građanin grada Subotice

Izvor: Diurnarius In memoriam: Marko Peić, preuzeto 21. ožujka 2011.

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 Radio Subotica, program na hrvatskom jeziku Kratke vijesti, 7. listopada 2010., preuzeto 21. ožujka 2011.
  2. Diurnarius In memoriam: Marko Peić, preuzeto 21. ožujka 2011.
  3. Klasje naših ravni
  4. 4,0 4,1 HBŠS Prijedlog za nagradu Marka Peića
  5. Glas ravnice O prijedlogu dodjele zvanja Počasni građanin Subotice
  • Geza Kikić, Antologija proze bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
  • Geza Kikić, Antologija poezije bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
  • Milovan Miković, «Marko Peić, Javorova smrt, Ep u dvadesetjednom pivanju prema motivima Slava Blaška Rajića», u: Život i smrt u gradu, Subotica, 1999., 47.-56.
  • Milovan Miković, «O dekapitaciji, o mučnini, o mudrosti opstanka» u: Subotička Danica (nova), za 2000., Subotica, 1999., 217.-223.