Banabanci
Banabanci, Jedan od oceanijskih naroda čija je prva poznata postojbina bio otok Ocean ili Banaba na otočju Gilbert, današnji Kiribati, danas poglavito na Fidžiju i tek nešto na Banabi gdje su se ponovno vratili nakon deportacije sa otoka Rabi.
Jezik Banabanaca je izumro a njihovo porijeklo nije točno utvrđeno. Njihova današnja jezična pripadnost je mikronezijska jer govore varijantom gilbertskog jezika[1] kojeg je prihvatila cijela zajednica nakon dolaska kapetana W. Walkupa koncem 19. stoljeća, koji je preveo bibliju na gilbertski jezik[2], kako bi mogli čuti riječ božju. Nametanjem gilbertskog jezika, stari banabski jezik je ostao nezapisan i zaboravljen, a očuvao se samo u pjesmama kod tradicionalnog plesa štapova ('te Karanga') no značenja riječi nisu im poznata.
Walkup zapaža i da su stanovnici otoka oskudno odjeveni, a ženska nošnja sastoji se od suknjice učinjene od lišća nazivane malo'[3]
Ellisovim otkrićem fosfata 1900. počela je 1906. njegova eksploatacija a Banabanci su se zbog uništavanja otoka raselili diljem Oceanije. Za vrijeme drugog svjetskog rata mnogi stradavaju od Japanaca, da bi nakon rata bili deportirani na otok Rabi u Fidžiju, gdje je zbog drugačijih klimatskih i zemljopisnih uvjeta zamro tradicionalni način života. Mnogi su stradali od ciklona i oboljeli od dengue groznice i pneumonije. Od svoje kulture očuvali su ples 'te Karanga' i adoptirani gilbertski jezik. Očuvanje etničkog identiteta glavni je problem banabanske zajednice koja živi podijeljeno između Kiribata i Fidžija.