Cjepivo

Cijepljenje u Americi 1954.

Cjepivo je vrsta biološkog preparata koja poboljšava odnosno pomaže stvaranju otpornosti prema nekoj bolesti. U cjepivu se obično nalaze tvari koje predstavljaju neku bolest, a te tvari mogu biti: oslabljeni ili mrtvi mikroorganizmi koji uzrokuju neku bolest, toksini ili dijelovi proteina omotača mikroorganizama ili RNK mikroorganizama. U organizam se mogu unositi injekcijom u kožu, pod kožu ili u mišić, u usta ili u nos.

Davanje cjepiva naziva se cijepljenjem. Cijepljenje je najučinkovitija metoda sprječavanja zaraznih bolesti; široki imunitet zbog cijepljenja velikim je dijelom odgovoran za iskorjenjivanje malih boginja širom svijeta i ograničenje bolesti poput polio, ospica i tetanusa iz velikog dijela svijeta. Učinkovitost cijepljenja je široko proučena i provjerena; na primjer, cjepiva koja su se pokazala učinkovitim uključuju cjepivo protiv gripe, cjepivo protiv HPV-a, i cjepivo protiv kozice. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) izvještava da su trenutno raspoloživa licencirana cjepiva za dvadeset i pet različitih preventivnih zaraza.

Povijest

Edward Jenner.

Jennerova manuskripta za cjepivo protiv velikih boginja.

Edward Jenner je bio tada ljekar i u njegovj glavi je bila priča, uobičajena u ruralnim područjima, da mljekarski radnici nikada ne bi imali često smrtnosnu ili obeshrabrujuću bolest velikih boginja, jer su već ugojili kravlju boginju, što ima vrlo blagi učinak na ljude. 1796. godine, Jenner je uzeo gnoj iz ruke mliječne sluškinje s kravljom boginjom, ogrebao je u ruku 8-godišnjeg dječaka Jamesa Phippsa, a šest tjedana kasnije cijepio je dječaka s boginjama, nakon čega je primijetio da je ne hvataju boginje.

Budući da je cijepljenje protiv kravlje boginje bilo mnogo sigurnije od malih boginja, potonje je, iako se još uvijek široko primjenjuje u Engleskoj, zabranjeno 1840. godine.

Druga generacija cjepiva uvedena je 1880.-ih Louis Pasteur koji je razvio cjepiva protiv pileće kolere i antraksa, a od kraja devetnaestog stoljeća cjepiva su smatrana nacionalnim ugledom, a usvojeni su zakoni o obveznim cijepljenjima.

U dvadesetom stoljeću uvedeno je nekoliko uspješnih cjepiva, uključujući ona protiv difterije, ospica, zaušnjaka i rubeole. Glavna postignuća uključivala su razvoj cjepiva protiv dječje paralize u 1950-ima i iskorjenjivanje velikih boginja tijekom 1960-ih i 1970-ih. Maurice Hilleman bio je najplodonosniji od cjepiva u dvadesetom stoljeću. Kako su cjepiva postala češća, mnogi su ih počeli uzimati zdravo za gotovo. Međutim, cjepiva ostaju neuhvatljiva za mnoge važne bolesti, uključujući herpes simplex, malariju, gonoreju i HIV.

Cjepivo protiv gripe

Podrobniji članak o temi: Cjepivo protiv gripe

Cjepivo protiv gripe su cjepiva koja štite od infekcije virusima gripe.^[1] Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) i američki centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) preporučuju godišnje cijepljenje za gotovo sve ljude starije od šest mjeseci, posebno one s visokim rizikom. Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) također preporučuje godišnje cijepljenje visoko rizičnih skupina.^[1]^[2]^[3] Ove skupine uključuju trudnice, starije osobe, djecu između šest mjeseci i pet godina, one s određenim zdravstvenim problemima i one koje rade u zdravstvu.^[4]

Cjepivo protiv bolesti COVID-19

Podrobniji članak o temi: Cjepivo protiv COVID-19

SARS-CoV-2 virus.

Cjepivo protiv COVID-19 je cjepivo protiv koronavirusne bolesti 2019. (COVID-19). Šest kandidata je odobreno za uporabu iako u veljači 2020. je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) priopćila da ne očekuje da će cjepivo protiv teškog akutnog respiratornog sindroma koronavirusa 2 (SARS-CoV-2), uzročnika virusa, postati dostupno za manje od 18 mjeseci.

Vanjske poveznice

Zdravstveni savjetnik - često postavljena pitanja (Imunološki zavod, pristupljeno 28. ožujka 2014.)
cjepiva i serumi.Hrvatska tehnička enciklopedija - portal hrvatske tehničke baštine

Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 "Vaccines against influenza WHO position paper". Weekly Epidemiological Record 87 (47): 461–76. studenoga 2012. PMID 23210147
↑ "Who Should and Who Should NOT get a Flu Vaccine". 11. listopada 2019.. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. prosinca 2019.. https://www.cdc.gov/flu/prevent/whoshouldvax.htm Pristupljeno 2. prosinca 2019. Ovaj članak sadrži tekst iz ovog izvora, koji je u javnom vlasništvu.
↑ The immunological basis for immunization series: module 23: influenza vaccines. World Health Organization (WHO). listopada 2017. ISBN 978-9241513050
↑ Implementation of the Council Recommendation on seasonal influenza vaccination (2009/1019/EU), siječnja 2014, https://www.ecdc.europa.eu/sites/default/files/media/en/publications/Publications/Implementation-seasonal-influenza-vaccination-Council-Recommendation-Jan-2014.pdf, pristupljeno 10. travnja 2020.

Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika!

[WHO2012-1] 1,0 ^1,1 "Vaccines against influenza WHO position paper". Weekly Epidemiological Record 87 (47): 461–76. studenoga 2012. PMID 23210147

[WhoShouldVax-2] "Who Should and Who Should NOT get a Flu Vaccine". 11. listopada 2019.. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. prosinca 2019.. https://www.cdc.gov/flu/prevent/whoshouldvax.htm Pristupljeno 2. prosinca 2019. Ovaj članak sadrži tekst iz ovog izvora, koji je u javnom vlasništvu.

[3] The immunological basis for immunization series: module 23: influenza vaccines. World Health Organization (WHO). listopada 2017. ISBN 978-9241513050

[4] Implementation of the Council Recommendation on seasonal influenza vaccination (2009/1019/EU), siječnja 2014, https://www.ecdc.europa.eu/sites/default/files/media/en/publications/Publications/Implementation-seasonal-influenza-vaccination-Council-Recommendation-Jan-2014.pdf, pristupljeno 10. travnja 2020.

[1]

[2]

[3]

[4]