Australski emu rat
 |
Ovaj članak ili odjeljak izgleda kao strojni prijevod. (Rasprava) Molimo vašu pomoć kod poboljšavanja ovog članka, uklanjanja netočnih prijevoda i konstrukcija. (pomoć) Ne uklanjajte sami ovaj predložak. Prepustite to administratorima.
|
|
Ovaj članak ili dio članka zahtijeva stilsku doradu. (Rasprava) Članci na Hrvatskoj internetskoj enciklopediji (HIE) moraju biti pisani enciklopedijskim stilom. |
 |
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika. |
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
Australski rat s emuima, poznat i kao Veliki rat s emuima, je bio vojni pokušaj upravljanja populacijom divljih životinja u Australiji krajem 1932. godine, radi smirivanja javnost u vezi glasina o velikom broju emua koji harače u okrugu Campion, Zapadna Australija. Neuspješni pokušaji smanjivanja populacije emua, velike australske neleteće ptice, uključivali su vojnike naoružane Lewisovim puškama - što je potaklo medije da prozovu događaje "Emu ratom".
Pozadina priče
Nakon Prvog svjetskog rata veliki se broj australskih i britanskih veterana počeo baviti poljoprivredom u zapadnoj Australiji, često u rubnim područjima. Dolaskom Velike depresije 1929. godine, ti poljoprivrednici su bili ohrabreni da povećaju svoje usjeve pšenice, a vlada je obećavala - iako nije uspjela isporučiti - pomoć u obliku subvencija. Unatoč preporukama i obećanim subvencijama, cijene pšenice su nastavile padati, a do listopada 1932. godine padovi cijena postaju sve intenzivniji, tako da su poljoprivrednici uz pripreme za žetvu sezonskog usjeva, istodobno prijetili i odbijanjem prodaje pšenice.
Poteškoće s kojima se suočavaju poljoprivrednici povećane su dolaskom čak 20.000 emua. Emui redovito migriraju nakon svoje sezone parenja, krećući se s kopna na obalu. S mnogo zemljišta prenamijenjenog za poljoprivredu , dodatnom vodoopskrbom sagrađenom za stoku zapadnoaustralskih poljoprivrednika, emui su prihvatili kultivirana zemljišta kao dobra staništa i počeli prodirati u poljoprivredni teritorij - pogotovo granično poljoprivredno zemljište oko Chandlera i Walgoolana. Emui su se hraneći uništavali usjeve, te su ostavljali velike praznine u zaštitnoj ogradi, što je omogućavalo prodor zečeva i daljnje probleme.
Poljoprivrednici su prenijeli zabrinutost zbog ptica koje su uništile njihove usjeve, a predstavnica bivših vojnika, sadašnjih poljoprivrednika je poslana u susret ministru obrane Sir Georgu Pearcu. Potaknuti iskustvima Prvog svjetskog rata, vojnici su bili svjesni učinkovitosti oružja te su zatražili njihovu upotrebu. Ministar je prihvatio njihove prijedloge, dodajući svoje uvjete: oružje će koristiti vojno osoblje, prijevoz tereta će financirati zapadna australska vlada, dok će poljoprivrednici osigurati hranu, smještaj i plaćanje streljiva. Pearce je također podržavao zahvat jer su ptice smatrane dobrom ciljnom vježbom, a kako su neki u vladi to vidjeli kao pomoć zapadnoaustralskim poljoprivrednicima u tu (propagadnu) svrhu je unajmljena snimateljica Fox Movietona.
Rat
Vojna prisutnost trebala je započeti u listopadu 1932. "Rat" je proveden pod zapovjedništvom bojnika G.P.W. Meredith iz sedme teške baterije Royal Australian Artillery, s Meredithom u zapovjednoj ulozi nad parom vojnika naoružanih s dvije Lewis puške i 10.000 rundi streljiva. Operacija je odgođena, međutim, za kišno razdoblje koje je uzrokovalo rasipanje emua u širem području. Kiša je prestala do 2. studenoga 1932. kada su postrojbe razmještene sa zapovijedima pomoći poljoprivrednicima i, prema novinskim izvještajima, naredbom za prikupljanje 100 koža emua, kako bi se njihovo perje moglo iskoristit za izradu šešira lakokonjaničkih postrojbi.
Prvi pokušaj
Dana 2. studenoga su vojnici otputovali u Campion, gdje je zapaženo oko 50 emua. Budući da su ptice bile izvan dosega oružja, lokalni doseljenici su pokušavali napraviti zasjede za emue, ali ptice su se podijelile u male skupine i trčale tako da ih je bilo teško pogoditi. Ipak, dok je prva runda iz pušaka bila neučinkovita zbog dometa, druga runda pucnjave je uspjela ubiti "nešto" ptica. Kasnije tog dana naišlo se na maleno jato, pa je ubijeno "možda desetak" ptica.
Sljedeći bitan događaj je bio 4. studenog. Meredith je uspostavio zasjedu u blizini lokalne brane, a uočeno je više od 1.000 emua koje se približavalo njihovom položaju. Ovaj put su vojnici čekali dovoljno približavanje ptica prije otvaranja vatre. Korištena puška se pri tome zaglavila nakon što je ubijeno samo dvanaest ptica, a ostatak ptica se raspršio prije nego što su ih mogli ubiti. Tog dana nije primjećeno još ptica.
U sljedećim danima Meredith se odlučio uputiti na jug, gdje je dojavljeno da su ptice "skoro pa pitome", ali je to svejedno polučilo samo ograničeni uspjeh. U jednom trenu je Meredith čak postavio pušku na kamion, međutim i taj pokušaj je propao jer se kamion nije uspio približiti pticama, a vožnja je bila takva da vojnik koji je trebao pucati nije uopće bio u stanju pucati. Nesigurna su izvješća o ubijenim pticama. Negdje se tvrdi o samo 50, a drugdje procjena ide od 200 do 500 ptica, po pričama doseljenika. Meredith je u službenom izvještaju naveo da nitko od njegovih ljudi nije nastradao.
Sažimajući rezultate, ornitolog Dominic Serventy je komentirao:
| „ | Snovi mitraljezaca o masovnom klanju emua su se brzo raspršili. Čak je naređena i upotreba gerilskih taktika, no takva cjepkanja vojske su samo učinila upotrebu vojne opreme neekonomičnom. Vojska se nakon toga povukla s "bojišnice" otprilike nakon mjesec dana "borbe". | ” |
8. studenoga su zastupnici u australskom parlamentu raspravljali o operaciji. Radi negativnih povratnih informacija iz lokalnih medija koji su zaključivali da je ubijeno samo par ptica, Pearce je povukao vojno osoblje i puške 8. studenog. Nakon povlačenja, bojnik Meredith je usporedio emue sa Zuluima i komentirao zapanjujuću prilagodljivost i izdržljivost emua, pa čak i onih teško ranjenih.
Da smo imali vojnu diviziju koja bi mogla upotrebljavati oružje, a s kapacitetima ovih ptica, ona bi mogla poraziti svaku vojnu silu na svijetu. Mogu podnjeti strojnice bolje nego tenkovi. Oni su poput Zulua koje čak ni dum-dum meci ne mogu zaustaviti.
Drugi pokušaj
Nakon povlačenja vojske, napadi emua na usjeve su se nastavili. Poljoprivrednici su opet tražili pomoć, navodeći povišene temperature i sušu koja je nanjela "invaziju emua" na farme u tisućama. James Mitchell, zapadnoaustralski premijer je podupro nastavak vojnih aktivnosti. Dodatno, izvješće vojnog zapovjednika je podcrtalo da je u prvoj operaciji pobijeno 300 emua.
Radi tih zahtjeva je vojna uprava odobrila nastavak vojnih operacija. Iako se vojska složila naoružati zapadnoaustralske farmere, Meredith je opet postavljen na zapovjednu odgovornost radi očitog manjka iskusnih vojnika u državi. Operacija je pokrenuta 13. studenog 1932., te je bila uspješna u prva dva dana, sa otprilike 40 ubijenih emua. Treći dan (15. studenoga) je bio puno manje uspješan, ali od 2. prosinca je zabilježeno ubijeno oko 100 emua tjedno. Meredith je opozvan 10. prosinca, a izvijestio je ubojstvo 986 ptica s 9 860 rundi, s jasnih 10 rundi po ubojstvu. U dodatku tvrdio je da je još 2500 ptica uginulo od rana zadobivenih u "borbama".
Posljedice
Bez obzira na probleme organizacije, poljoprivrednici su opet zatražili vojnu pomoć 1934., 1943. i 1948., samo da bi ih vlast odbila. Umjesto toga je primijenjen sistem "nagrade na glavu" iz 1923, te je to pokazalo veći uspjeh. 57034 nagrade su podignute u razdoblju od 6 mjeseci 1934.
Do prosinca 1932, vijest o Emu ratu se proširila, došavši do Ujedinjenog Kraljevstva. Neki konzervativci su prosvjedovali protiv "klanja rijetkih emua". Dominic Serventy, poznati australski ornitolog je opisao akciju kao "pokušaj masovnog uništavanja ptica".