Rimsko-seleukidski rat
- PREUSMJERI Predložak:Infookvir oružani sukob
Rimsko-seleukidski rat (192. – 188. pr. Kr.), također poznat kao Seleukidski rat, Rat Antioha ili Sirijski rat je vođen između dviju koalicija, jedna predvođene Rimskom Republikom, i druge predvođene Seleukidskim Carstvom. Borbe su vođene u današnjoj južnoj Grčkoj, Egejskom moru i Maloj Aziji.
Rat je bio posljedicom "hladnoga rata" između dviju spomenutih sila, koji je započeo 196. pr. Kr. Tijekom hladnoga rata Rimljani i Seleukidi su uspostavljali sfere utjecaja, sklapajući saveze sa manjim grčkim gradovima-državama.
Borbe su se završile potpunom rimskom pobjedom. Mirovnim sporazumom skopljenim u Apameji Seleukidi su bili prisiljeni ustupiti Malu Aziju, koja je pripala rimskim savjeznicima. Međutim, glavna posljedica rata je bila ta što je Rimska Republika stekla hegemoniju nad grčkim gradovima-državama i Malom Azijom, postavši jedinom preostalom većom silom u Sredozemlju.
Vidi
Izvori
Antički autori
- Livije, preveo Henry Bettison, (1976). Rome and the Mediterranean. London: Penguin Classics. ISBN 0-14-044318-5.
- Polibije, preveo Frank W. Walbank, (1979). The Rise of the Roman Empire. New York: Penguin Classics. ISBN 0-14-044362-2.
Literatura
- Ernst Badian, (1959). Rome and Antiochos the Great: A Study in Cold War. CPh 54, Page 81–99.
- John D. Grainger, (2002). The Roman War of Antiochos the Great. Leiden and Boston.
- Peter Green, (1990). Alexander to Actium: The Historical Evolution of the Hellenistic Age, (2nd edition). Los Angeles: University of California Press. ISBN 0-500-01485-X.
- Erich Gruen, (1984). The Hellenistic World and the Coming of Rome. Los Angeles: University of California Press. ISBN 0-520-05737-6
- Bezalel Bar-Kochva, (1976). The Seleucid Army. Organization and Tactics in the Great Campaigns. Cambridge.
- Robert M. Errington, (1989). Rome against Philipp and Antiochos. In: A.E. Astin (Hrsg.). CAH VIII2, S. 244–289.