Atmosferska fronta

Nadolazeća atmosferska fronta se često može vidjeti i sa zemlje, ali točne granice je teško odrediti.

Hladna fronta koja se povlači, s čistim i bistrim zrakom iza.

Prikaz okludirane fronte na sjevernoj polutci.

Atmosferska fronta je granična ploha koja odvaja dvije zračne mase različitih svojstava. Najlakše se uočava na sinoptičkim kartama, kao područje velikih temperaturnih razlika (kontrasta), vlage i značajnih vremenskih pojava (oborina, grmljavina, vjetra i drugog). Budući da se zračne mase prostiru i u visinu od nekoliko kilometara, granične se plohe opažaju i u najnižim slojevima atmosfere kao blago nagnute frontalne plohe. Širina atmosferske fronte obično je nekoliko stotina metara, a duljina više stotina pa i tisuću kilometara.

Vrste atmosferskih fronti

Na sinoptičkim kartama atmosferske fronte možemo razvrstati prema smjeru gibanja fronte u odnosu na zračnu masu, pa se razlikuju hladna fronta, topla fronta, okludirana fronta i stacionarna fronta.

Hladna fronta

Podrobniji članak o temi: Hladna fronta

Hladna fronta je atmosferska fronta između dviju zračnih masa različitih svojstava: hladniji zrak prodire prema toplijem u obliku klina i pritom nastaju najčešće izrazite vremenske promjene u smjeru i brzini vjetra, dolazi do pada temperature, pojave pljuskova, grmljavine, porasta tlaka i drugog. Na sinoptičkoj karti se ucrtava na mjestu gdje se sijeku frontalna ploha i površina Zemlje.

Topla fronta

Podrobniji članak o temi: Topla fronta

Topla fronta je atmosferska fronta između dviju različitih zračnih masa u kojoj se topliji zrak premješta tako da potiskuje hladni zrak, podižući se iznad njega u obliku blago položenoga klina. Nagib je frontalne plohe malen. Pri dizanju na graničnoj plohi vlažni se zrak toplije zračne mase adijabatski hladi, a vodena para ukapljuje se u slojaste oblake širine od 600 do 1000 kilometara. U predfrontalnom području pada oborina, koja je blizu fronte jača (intenzivnija) i stalnija. Širina je područja oborine 200 do 400 kilometara, što ovisi o položaju (lokalitetu) i jačini ciklone te o godišnjem dobu: zimi je šira nego ljeti. Pri prolazu fronte temperatura raste, smjer i brzina vjetra mijenjaju se i često pada rosulja. Na sinoptičkoj karti se ucrtava na mjestu gdje se sijeku frontalna ploha i površina Zemlje.

Okludirana fronta

Podrobniji članak o temi: Okludirana fronta

Okludirana fronta ili okluzija je atmosferska fronta koja nastaje kao završni stadij u razvoju ciklone, kada se topli isječak ciklone postupno smanjuje i na kraju nestaje kao posljedica bržega gibanja hladne fronte koja sustigne toplu frontu. Pritom se topla zračna masa diže uvis, a pri tlu ostaje hladniji zrak. Ovisno o toplinskim značajkama hladnoga zraka razlikuju se topla okluzija, kada je zračna masa sa stražnje strane ciklone toplija od hladnoga zraka ispred tople fronte, i hladna okluzija, kada je najhladnija zračna masa ona na stražnjoj strani ciklone. Oblačni sustavi povezani s tim tipovima okluzije nalik su onima hladne, odnosno tople fronte.

Stacionarna fronta

Podrobniji članak o temi: Stacionarna fronta

Stacionarna fronta (prema kasnolat. stationarius: čvrst, nepomičan) je atmosferska fronta koja je gotovo nepomična, kojoj se položaj na uzastopnim sinoptičkim kartama ne mijenja ili gotovo ne mijenja jer dvije zračne mase, različitih temperatura i vlažnosti zraka a podjednakoga tlaka, miruju jedna pokraj druge.