Ravna Zemlja
Koncept Zemlje koja je ravna ploča i nalazi se pri dnu univerzuma je davno odbačena teorija jer je znanost u Europi još u antici čvrsto zauzela stajalište o sferičnom obliku Zemlje: Pitagora u 6. stoljeću prije Krista, a Parmenid u 5. stoljeću prije Krista dokazuju da je Zemlja sferičnog oblika, te se nakon toga u Europi njihove spoznaje nisu dovodile u pitanje. Takvo stajalište o obliku Zemlje je bilo prihvaćeno i kod Arapa i Perzijanaca.
U Kini se smatralo da je Zemlja ravna sve do 16. stoljeća, kada su kršćanski misionari u tu Zemlju donijeli spoznaje o astronomiji - uključujući one o obliku Zemlje - kakve su postojale na Zapadu.[1]
U 19. stoljeću su neki pisci počeli pisati da su Europljani u srednjem vijeku smatrali da je Zemlja ravna, što se nekritičkim prepisivanjem počelo citirati kao činjenicu. Ta zabluda[2] o stanju europske znanosti u srednjem vijeku naziva se "Mit o ravnoj ploči".
Izvori[uredi]
- ↑ Dirk L. Couprie. "AN ANCIENT CHINESE FLAT EARTH COSMOLOGY" (engl.). https://www.academia.edu/22174185/AN_ANCIENT_CHINESE_FLAT_EARTH_COSMOLOGY Pristupljeno 19. studeni 2018.
- ↑ Philip Schaff. "VIII." (engl.). Ante-Nicene Fathers: Fathers of the Second Century: Hermas, Tatian, Athenagoras, Theophilus, and Clement of Alexandria (Entire). http://www.ccel.org/ccel/schaff/anf02.v.ii.viii.html Pristupljeno 10. studenog 2018.. ""the world, being made spherical, is confined within the circles of heaven", Athenagora, ranokršćanski pisac u spisu iz 175. godine nakon Krista."