CER10

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 504295 od 1. svibanj 2022. u 14:24 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
CER-10

CER-10 je prvo digitalno elektroničko računalo u SFR Jugoslaviji, izvorno projektirano u Institutu »BK-Vinča« 1956.-1960. godine, a konstrukcija je okončana u Institutu »Mihajlo Pupin« 1962. godine.

Opis[uredi]

To je bilo univerzalno, jednoadresno, dinamičko računalo (brzine prosječno oko pedeset tisuća operacija u sekundi), tada među prvih desetak računala u Europi (nakon engleskih računala EDSAC i Ferranti Mark 1, njemačkih Zuse-4, ruskih MESM/BESM, te francuskih računala Bull-Gamma 3, iz razdoblja od 1949.-59.godine.

Računalo CER-10 prvenstveno je bilo namjenjeno rješavanju matematičkih problema u okviru SKNE-Vinča, pa je potom njegova uspješna uporaba bila za specifična kriptološka i statistička procesiranja informacija u SKNE-Tanjug (šef skupine korisnika bio je ing. Ante Subota iz Splita) od 1963. do konca 1966. godine. Napokon je računalo predano školi ETŠ - Nikola Tesla iz Beograda.

Autorsku skupinu projekta, za računalo CER-10 u Vinči, činili su: akad.dr Rajko Tomović, dr Tihomir Aleksić, dr Vukašin Masnikosa, dr Ahmed Mandžić, dipl.ing. Dušan Hristović, dipl.ing. Petar Vrbavac i dr Milojko Marić.

Projektanti racunala CER-10, sa akad.dr R.Tomovicem i prof.dr T.Aleksicem, Vinca-Institut
CER-10 računalo,izloženo u Muzeju MNT-SANU Beograd
CER.10 u sali SKNE-Tanjug 1963.
Statistički organ računala CER-10


Specifikacija[uredi]

Specifikacija i tehnička svojstva računala CER-10 su:

  • elektronske cijevi tipa ECC81 i EL85 - Philips (oko 1750 komada)
  • tranzistori tipa OC76, OC44, 2N396 (oko 1500 kom) i germanijske diode OA85 (oko 14.000 kom)
  • električni releji, tipa Schrack (oko 850 kom)
  • impulsni transformatori, tipa D-25 (oko 1700 kom)
  • feritna jezgra od 2 mm, tipa 6D2 Philips, za memorijske matrice; feritna memorija kapaciteta 2x12 kilobajta
  • ukupno ima 24 osnovnih instrukcija; duljina riječi 30+1 bita (ili šest bajtova)
  • ulazno-izlazne jedinice računala: fotočitač papirne vrpce, tipa Ferranti-2B; bušač papirne vrpce, tipa Creed 25; teleprinter, tipa Siemens-100
  • Električni sustav napajanja računala je neovisna motor-generatorska grupa 20/15,5 KVA poduzeća »Rade Končar«, Zagreb. Trofazni ispravljački krugovi građeni su sa silicijskim diodama tipa 14R2. Postoji automatska regulacija, relejna zaštita i signalizacije za svih 12 napona računala CER-10.

Literatura[uredi]

  1. Rajko Tomović, Ahmed Mandžić, Tihomir Aleksić, Petar Vrbavac, Vukašin Masnikosa, Dušan Hristović, Milojko Marić: »Cifarsko Elektronsko Računalo-CER.10 Instituta Vinča«, Zbornik 5. Konf. ETAN-60, str. 305-330, Beograd, 18. studeni 1960.
  2. Vladislav Paunović, Dušan Hristović: »Prikaz i analiza računala CER«, Zbornik 44. Konf. ETRAN-2000, tom 3, str. 79-82, Sokobanja, 27. lipanj 2000. god.
  3. Nikola Marković: »E-potencijali Srbije«, CEPIT, Beograd, studeni 2003.
  4. Dusan Hristovic: " Computer History, CER-10", from IT Star NL, vol.7, No.1, pp.6-7, Spring 2009.
  5. Boris Vuković: " Sa CER-10 je SFRJ postala svjetska elita" BLIC, str.18-19, Beograd 12. lipanj 2011.
  6. Dušan Hristović: "Razvoj računarstva u Srbiji", Časopis Phlogiston,No 18/19,str.89-105,Muzej MNT/SANU, Beograd, 2010/2011.