Ante Vukman Bebe (Seget Vranjica,1920.- Seget Vranjica,1983.) hrvatski komunistički revolucionar, partizanski zapovjednik i časnik JRM.[1]
| Ante Vukman | |
|---|---|
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 1920. |
| Mjesto rođenja | Seget Vranjica kraj Trogira |
| Datum smrti | 1983. |
| Mjesto smrti | Seget Vranjica kraj Trogira |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Državljanstvo | Kraljevstvo SHS(1920.-21.)
Kraljevina SHS(1921.-29.), Kraljevina Jugoslavija(1929.-41.) DFJ/FDH(1943.-45.) FNRJ/NRH(1945.-63.), SFRJ/SRH(1963.-83.) |
| Nadimak | Bebe |
| Supruga | Marija r. Lozovina |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | Kraljevina Jugoslavija (1940.-1941.),
DFJ (1942.-1945.) FNRJ(1945.-63.) SFRJ(1963.-1968) |
| Čin | kapetan bojnog broda |
| Ratovi | Narodnooslobodilački rat 1941.- 45. |
| Vojska | Partizani
Jugoslavenska Armija Jugoslavenska ratna mornarica |
| Rod vojske | pješadija, pomorstvo |
| Jedinice | Trogirski odred, Segetsko-marinski partizanski odred, 9.dalmatinska brigada |
| Zapovijedao | Segetsko-marinski partizanski odred |
Životopis
Ante Vukman Bebe potječe iz zemljoradničke obitelji. Rođen je u Vranjici kraj Trogira ( pokrajina Dalmacija, tadašnje Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca), od oca Ivana. U obitelji je imao nekoliko braće i sestara.[1]
Zajedno sa Tonijem Sorićem i Marinom Vukmanom Krpom bio je među prvim antifašistima Seget Vranjice koji su aktivno i organizirano započeli raditi za NOP. Oni su 1941. i početkom 1942. godine u funkciji odbora Narodne pomoći organizirali akciju prikupljanja oružja, municije, a kasnije i druge materijalne pomoći za potrebe NOP-a.[2]
Prvi sekretar Mjesne organizacije SKOJ-a, osnovane u svibnju 1942.[2]
Prvi predsjednik Mjesnog NOO Seget Vranjica, osnovanog u srpnju 1942.[2] U partizane je stupio 1.kolovoza 1942.[1]
06.prosinca 1942. pod zapovjedništvom Joze Lozovine Mosora, sudjeluje u akciji u predjelu Kosovica na cesti Seget Vranjica - Vrsine kojom prilikom je likvidirano nekoliko talijanskih vojnika te izvršena zapljena veće količine naoružanja i streljiva.[1]
Jedan od prvih članova i sekretar ćelije KPH Seget Vranjica, osnovane početkom 1943.
Učešće u NOR-u priznato u dvostrukom stažu od početka 1942.[1]
23.veljače 1943. sudjeluje u likvidaciji dr Ive Antičevića, organizatora četničkog pokreta u Trogiru. U kolovozu 1943., sudjeluje u akciji otmice i likvidiranja Severina Scarabella, talijanskog fašističkog učitelja i agenta koji se nalazio na dužnosti na otoku Malom Drveniku. Biva ranjen u šaku tijekom upada sa grupom partizana u Trogir 09.rujna 1943.[1]
Postavljen za komandanta Segetsko-marinskog partizanskog odreda NOV Hrvatske 24.listopada 1943. koji je dobio zadatak braniti Trogir od nadiranja njemačko-ustaško-domobranskih snaga iz pravca Šibenika i Splita nakon kapitulacije Italije, te sudjeluje u povlačenju jednog bataljuna odreda u pravcu Marina - Vinišće - Drvenik V. - Šolta, 07./ 08.studenog 1943., da bi se 14. i 15. studenog ponovo prebacio na kopno kraj Seget Vranjice te nastavio borbu sa odredom.[1]
Jedno vrijeme boravi na Malti i surađuje sa britanskim vlastima.[3]
Nakon rata je na različitim dužnostima u Jugoslavenskoj armiji i ratnoj mornarici: komandant Portoroža, Boke Kotorske, Visa i Lore u Splitu, te šef vojno-stambenog fonda gdje se sukobljuje sa admiralom Brankom Mamulom zbog netransparentnog trošenja novaca iz fonda na zahtjev Mamuline supruge, nakon čega biva umirovljen 7 dana prije promaknuća u čin kontraadmirala u svojoj 48. godini.[4]
Nakon toga se angažira na društveno-političkom planu u svojoj rodnoj Seget Vranjici, gdje i umire.
Literatura
Izvori