Bubrežni kamenac
Bubrežni kamenac je čvrsta ili kristalna nakupina koja se formira u bubregu zbog dijetetskih minerala u urinu.
Urinarni kamenci se klasificiraju po lokaciji: u bubregu (nefrolitijaza), mokraćovodu (ureterolitijaza) ili mokraćnom mjehuru (cistolitijaza); ili po svojem kemijskom sastavu: kalcij, struvit, urična kiselina ili drugi sastojci). Oko 80% svih ljudi oboljelih od bubrežnog kamenca su muškarci. Većina muškaraca počinju dobivati prve simptome između 20 i 30 godina, dok ih žene dobivaju tek kasnije.
Bubrežni kamenci uglavnom napuštaju tijelo kroz mokraćovod, a mnogi od njih se formiraju i odlaze bez da izazovu ikakve komplikacije. No ako kamenci izrastu do veličine od najmanje 3 mm, mogu uzrokovati zastoj u mokraćovodu, koji pak može dovesti do posternalne azotemije i hidronefroze, te grča u mokraćnom kanalu. Do pak dovodi do bolova u trupu (područje između rebra i kuka) koje pacijenti opisuju nepodnošljivima. Kamenci se dovode u vezu sa mučninom, povraćanjem, groznicom, krvi u urinu, gnojom u urinu i bolnim mokrenjem. Bolovi dolaze u valovima koji traju između 20 i 60 minuta, počinju u boku ili donjem dijelu leđa te se spuštaju prema donjem dijelu tijela. Analiza urina, pregledi, pretraga ultrazvukom i krvi testovi pomažu u dijagnozi.
Kada kamenci ne uzrokuju nikakvih simptoma, promatranje i čekanje su valajane opcije. Za kamence koji uzrokuju snažne simptome, kontrola boli je uglavnom prva mjera, a koriste se nesteroidni protuupalni lijekovi ili opioidi. Ozbiljniji slučajevi katkad zahtijevaju kiruršku intervenciju. Primjerice, neki kamenci se mogu razbiti u manje komade uz pomoć valova šoka litotripsije. Neki slučajevi zahtijevaju invazivne oblike operacije. Primjeri su citoskopske procedure kao što je laserska litotripsija ili perkutane tehnike kao što je perkutana nefrolitotomija.
Znakovi i simptomi
Kamenci koji remete mokraćni kanal katkad uzrokuju iscrpljujuću, isprekidanu bol koja počinje u boku te se širi prema genitalijama i bedrima.[1] Ova bol se od pacijenata katkad opisuje kao "najveća moguća bol koju su doživjeli".[2] Ovu bol često prati hitnost uriniranja, nemir, hematurija, znojenje, mučnina i povraćanje. Traje u valovima između 20 i 60 minuta a uzrokuje ju stezanje mokraćnog kanala koji pokušava izbaciti kamen.[1]
Uzroci
Prehrambene navike koje povećevaju opasnost od formiranja kamenca uključuju nisku konzumaciju vode i visoku konzumaciju proteina životinjskog podrijetla, natrij, rafinirani šećeri, fruktoza i kukuruzni sirup sa visokom razinom fruktoze,[3] oksalati,[4] sok od grožđa, sok od jabuke i pića od cole.
Prevencija
Prehrambene navike imaju velik utjecaj na razvoj bubrežnog kamenca. Preventivne strategije uključuju spojeve dijetnih promjena s ciljem smanjenja lučenja kalkulogenih sastojaka u bubrezima.[5][6] Trenutne preporuke za minimaliziranje stvaranja bubrežnog kamenca uključuju:[7]
- povećanje uzimanje hrane koja je bogata citratima (i njihovih sokova, kao što je limunada i sok od naranče), sa ciljem povećanja mokrenja više od dvije litre dnevno
- pokušaj održavanja konzumiranja količine kalcija u rasponu od 1000 do 1200 mg dnevno
- ograničavanje konzumiranja natrija manje od 2300 mg dnevno
- ograničavanje konzumiranja vitamina C manje od 1000 mg dnevno
- ograničavanje uzimanja životinjskog proteina na ne više od dva obroka dnevno, sa manje od 170–230 g dnevno. Dokazana je povezanost između istog i povećanjem bubrežnog kamenca u muškaraca.[8]
- ograničavanje konzumiranja hrana sa velikom količinom oksalata (špinat, jagode, orašasto voće, rabarbera, tamna čokolada, kakao, zakuhan i izmiješan čaj)
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Glenn M. Preminger (2007). "Stones in the Urinary Tract". The Merck Manual of Medical Information Home Edition. http://www.merckmanuals.com/home/kidney_and_urinary_tract_disorders/stones_in_the_urinary_tract/stones_in_the_urinary_tract.html?qt=&sc=&alt= Pristupljeno 18. siječnja 2013
- ↑ J Stuart Wolf Jr.. "Nephrolithiasis". New York: WebMD. http://emedicine.medscape.com/article/437096-overview Pristupljeno 18. siječnja 2013
- ↑ Knight J, Assimos DG, Easter L, Holmes RP. (2010). "Metabolism of fructose to oxalate and glycolate". Department of Urology, Wake Forest University School of Medicine, Winston-Salem, NC 27157, USA. doi:10.1055/s-0030-1265145. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/20842614 Pristupljeno 18. siječnja 2013
- ↑ Nikhil Johria, Bruce Cooperd, William Robertsona, Simon Choongc, David Rickardsb, Robert Unwina (2010). "An Update and Practical Guide to Renal Stone Management". Centre for Nephrology, UCL Medical School, Royal Free Campus, and Departments of Radiology and Urology, University College Hospital, London, UK. doi:10.1159/000317196. http://content.karger.com/produktedb/produkte.asp?typ=fulltext&file=000317196 Pristupljeno 18. siječnja 2013
- ↑ Malvinder S Parmar (2004). "Kidney stones". British Medical Journal. doi:10.1136/bmj.328.7453.1420. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC421787/
- ↑ David S. Goldfarb, Redric L. Coe. "Prevention of Recurrent Nephrolithiasis". New York City: New York Department of Veterans Affairs Medical Center and New York University Medical Center. PMID 0593318.. http://www.aafp.org/afp/1999/1115/p2269.html Pristupljeno 18. siječnja 2013
- ↑ Paterson, R; Fernandez, A; Razvi, H; Sutton, R (2010). "Evaluation and medical management of the kidney stone patient". PMID PMC2997825. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2997825/
- ↑ Taylor, EN; Curhan, GC (1. rujna 2006.). "Diet and fluid prescription in stone disease.". Kidney international 70 (5): 835–9. doi:10.1038/sj.ki.5001656. PMID 16837923