Brisanje identiteta[1] ili čišćenje identiteta[2] naziv je za strategiju sustavnog uništavanja osobnih podataka koju je primjenjivala srbijanska vlast na Kosovu tokom kosovskog rata.
Korištenje ove strategije pokazuje da su srpske vlasti sustavnim uništavanjem dokumenata i drugih dokaza o državljanstvu nastojale spriječiti povratak prognanih kosovskih Albanaca na Kosovo.[2]
Ova kriminalna strategija je dobro dokumentirana raznim neovisnim izvješćima (Human Rights Watch, OEBS, itd.) i potvrđena sudskim presudama.
Oduzimanje dokumenata
Tokom kosovskog rata 1999., srpske i jugoslavenske snage su namjerno provodile kampanju "brisanja identiteta" u kojoj su kosovskim građanima albanske nacionalnosti oduzimane i uništavane osobne isprave i drugi dokazi o državljanstvu.[2] Izbjeglicama protjeranim u pravcu Albanije oduzimani su svi dokumenti (osobne iskaznice, putovnice, itd.) a prilikom prelaska granice bili su primoravani uklanjati registarske tablice s automobila i traktora.[2] Vojska Jugoslavije i MUP Srbije, koji su vršili oduzimanje dokumenta na izlasku iz zemlje, kosovskim izbjeglicama su govorili da više nikada neće smjeti vratiti se.[3][4]
Stotine izbjeglica koje su dolazile u Albaniju posvjedočile su da su, prije nego što im je dozvoljeno prijeći granicu, prisiljavane predati osobne iskaznice, putovnice, vozačke dozvole i druge dokumente, koji su često bili uništeni pred njima.[2] Prema anketi koju su sproveli Liječnici za ljudska prava, skoro 60 posto ispitanika je izjavilo da su im srpske snage oduzele ili uništile osobne isprave.[5] Human Right Watch zaključuje da je očito da službenici na granici nisu provodili praksu “čišćenja identiteta” po vlastitom nahođenju.[2]
Nasuprot tome, mnogim prognanicima u Makedoniju bilo je dozvoljeno zadržati osobne isprave, čak i nakon što su ih pregledali pripadnici srpske policije. Human Rights Watch smatra da ova razlika u praksi činjena jer se prognanici u Albaniju lakše mogu okarakterizirati kao Albanci iz Albanije, što bi spriječilo njihov povratak, dok Makedonija nije bila spremna na to da se veliki broj Albanaca s Kosova naseli tu za stalno.[2]
Skidanje registracija
Srpska policija je masovno skidala registarske tablice albanskim izbjeglicama, s kola i traktora kojima je bilo dozvoljeno prijeći granicu.[3] Oni koji su granicu prelazili vozilima dobijali su odvijače i naređeno im je da s vozila skinu registarske tablice.[2]
Nakon rata, na graničnim prelazima s Albanijom i na drugim mjestima na Kosovu otkrivene su hrpe registarskih tablica i spaljenih dokumenata.[2]
Uništavanje arhiva
Izviješća prenose da su srpske vlasti na Kosovu uništavale glasačke popise, centralne i općinske arhive i matične knjige, i ostale popise kosovskih stanovnika[4] (strategija poznata kao čišćenje arhiva[6]). Na taj način mnogi su kosovski Albanci ostali bez ikakvih dokaza o svom identitetu.[2]
Uništavanje podataka koje je provodila Republika Srbija znatno je otežalo posao novoj administraciji UNMIK i OEBS-a prilikom registracije birača za kosovske poslijeratne izbore 2002 godine.[7]
Suđenja
Ova kriminalna praksa se našla, zajedno sa drugim zločinima, našla u optužnici za ratne zločine srbijanskom rukovodstvu:
Praksa prisilnog i nelegalnog oduzimanja dokumenata kasnije je potvrđena i pravosnažnim sudskim presudama.[9]
Izvori
- ↑ Brisanje istorije - etničko čišćenje na Kosovu
- ↑ 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 Po naređenju: ratni zločini na Kosovu (Izveštaj Human Right Watch-a)
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Kosovo: kako viđeno, tako rečeno (Izveštaj OEBS-a)
- ↑ 4,0 4,1 Erasing History: Ethnic Cleansing in Kosovo
- ↑ Ethnic Cleansing in Kosovo: An Accounting. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. svibnja 2011.. http://www.ess.uwe.ac.uk/kosovo/reports/document.html Pristupljeno 4. kolovoza 2010.
- ↑ Libricide: the regime-sponsored destruction of books and libraries in the XX century, by Rebecca Knuth
- ↑ Joint committee print, Volume 1, by United States. Dept. of State, United States. Congress. House. Committee on Foreign Affairs, United States. Congress.
- ↑ Optuznica za ratne zlocine
- ↑ Presuda Haškog suda. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. svibnja 2010.. http://www.pescanik.net/content/view/2764/65/ Pristupljeno 4. kolovoza 2010.