Boleslav III. Krivousti

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 492553 od 29. travnja 2022. u 19:55 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Script error: No such module "Dodaj infookvir".

Poljska za vrijeme Bolesława III Krivoustog

Bolesław III. Krivousti (poljski Bolesław III Krzywousty) (20. kolovoza 1086.[1][2]28. listopada 1138.) bio je knez Poljske od 1107. do smrti. Bio je jedini sin kneza Wladyslawa I Hermana i njegove prve supruge Judith, kćeri češkog kneza Vratislava II.

Bolesław je mladost proveo boreći se za prevlast sa svojim starijim polubratom Zbigniewom; ostatak vladavine je nastojao politički ujediniti poljske zemlje i zaustaviti prijetnju proširenja Svetog Rimskog Carstva na istok i njenih saveznika, prije svega Češke. Kao i njegov prethodnik Bolesław II. Smjeli, vanjsku politiku je temeljio na dobrim odnosima sa susjednom Mađarskom i Kijevskom Rusijom koje je jačao kroz brakove i vojnu suradnju. Drugi važan politički cilj bilo je pokrštavanje Pomeranije, koju je omogućio pripojivši to područje svojoj zemlji u razdoblju 1102.–1122. Nakon toga je od 1123. biskup Otto od Bamberga mogao nastaviti pokrštavanje. Bolesław III. je također nastojao očuvati nezavisnost nadbiskupije Gniezno. Međunarodni položaj Poljske je dodatno ojačao pobjedu u ratu s njemačkim carem 1109. Također je uspio povećati poljske teritorije. Boleslav je, s druge strane, poznat i po oslijepljivanju svog brata Zbigniewa - činu zbog kojeg je bio nakratko ekskomuniciran i morao činiti pokoru. Njegov posljednji, a po posljedicama vjerojatno i najvažniji čin bio je testament zvan "Zakon o nasljeđivanju" kojim je zemlju podijelio među sinovima, a što je dovelo do skoro 200 godina feudalne fragmentacije poljske države. Usprkos toga, Boleslav je sve do 19. stoljeća među Poljacima postao uzorni vladar i simbol nacionalnih težnji.

Izvori

  1. Oswald Balzer navodi 1086. kao godinu rođenja, temeljenu na najstarijim poljskim izvorima: Roczniki Świętokrzyskie i Rocznik kapitulny krakowski; O. Balzer: Genealogia Piastów, p. 119.
  2. K. Jasiński: Rodowód pierwszych Piastów, Poznań: 2004, pp. 185–187. ISBN 83-7063-409-5.