Aleksandar Rakodczay
| Aleksandar pl. Rakodczay | |
|---|---|
| |
| ban Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije | |
| trajanje službe 26. lipnja 1907. – 8. siječnja 1908. | |
| Zamjenik | Nikola pl. Czernkovich Dolski |
| Prethodnik | Teodor Pejačević |
| Nasljednik | Pavao Rauch |
| Rođenje | 1848. |
| Smrt | 1924. |
| Zanimanje | političar |
Aleksandar pl. Rakodczay (1848. – 1924.),[1] ban Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od 1907. do 1908., hrvatski Mađar, potpuno odani podržavatelj mađarske hegemonije nad Hrvatskom.[2] Radić ga je nazvao Khuen II.[3]
Životopis
Otac mu je bio Hrvat iz Zagorja s hrvatskim prezimenom Fuček. 1848., za bune protiv Mađara, otac mu je prihvatio mađarsku stranu i s Mađarima se dogovarao o izdaji. Ban Josip Jelačić ga je zbog toga osudio na smrt. Otac mu zato bježi u Mađarsku, gdje mu se rađa sin Aleksandar. Promijenili su i prezime u mađarsko Rakodczay. Zemljoradnici su se čudili što novog bana nazivaju s dva prezimena. Jedni su ga zvali Fuček, a drugi Rakodczay, iako se radilo o istom čovjeku.[4] [5]
Bio je predsjednik Banskog stola u Zagrebu i predsjednik senata koji je sudio đacima optuženima za spaljivanje mađarske zastave u Zagrebu 1895.
Banom je imenovan 26. lipnja 1907., nakon što je njegov prethodnik Teodor Pejačević odstupio. Od samog početka je bio omražen kao eksponent mađarske politike. 1907. je potvrđena Željeznička pragmatika koja ozakonjuje službenu uporabu mađarskog jezik na željeznici i u Hrvatskoj, iako je Hrvatsko-ugarskom nagodbom zajamčeno da je službeni jezik u Hrvatskoj hrvatski. Hrvatsko-srpska koalicija nastavila je borbu protiv mađarizacije i protiv bana mađarona. Rakodczay je teško nalazio pobornike svoje politike, pa mu je trebalo tri mjeseca nakon imenovanja kako bi pronašao tri čovjeka spremna preuzeti odjele u hrvatskoj vladi.[6] Nije uspio ni osnovati svoju stranku kako bi provodio ugarsku politiku u Hrvatskoj, pa je ubrzo pao u nemilost i ugarske vlade.[6] U prosincu 1907. Hrvatski sabor je donio prijedlog da se ban Rakodczay stavi pod optužbu zbog izdaje državnih prava. Sabor je raspušten, a Rakodczy je 8. siječnja 1908. podnio ostavku. Novim banom imenovan je Pavao Rauch.
1913. bio je u kombinacijama ugarske vlade za ponovno imenovanje banom.[7]
Izvori
- ↑ rulers.org
- ↑ Ivo Perić, Stjepan Radić, Dom i svijet, Zagreb, 2003., str. 320
- ↑ Stjepan Radić, Dolje Khuen II. Pod optužbu s Rakodczayem, Zagreb, 1907.
- ↑ Вишњић, Чедомир (2013.). Србобран 1901.-1914. - Српско коло 1903. - 1914., pp. 388.. Загреб, Београд: СКД Просвјета, Службени Гласник
- ↑ Српско Коло, бр. 14., 21. јул (3.) августа 1907., Племе новог бана. Загреб. 1907.
- ↑ 6,0 6,1 Moslavački glasnik, 18. rujna 1907., str. 1.
- ↑ Mislav Gabelica, Sporazum između Stranke prava i Hrvatsko-srpske koalicije ČSP, br. 3., 723.-743. (2012), str. 734.
Literatura
- Neda Engelsfeld: "Povijest hrvatske države i prava: razdoblje od 18. do 20. stoljeća", Pravni fakultet, Zagreb, 2002. ISBN 953-6714-41-8
- Josip Horvat: "Politička povijest Hrvatske", prvi dio, Zagreb, 1990.
| Prethodnik Teodor Pejačević |
hrvatski ban 1907.-1908. |
Nasljednik Pavao Rauch |
Nedovršeni članak Aleksandar Rakodczay koji govori o hrvatskom banu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.