Aleksandar Deroko

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 490638 od 29. travnja 2022. u 13:15 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Aleksandar Deroko
Arhitekt / Graditelj
Nacionalnost Srbin
Rođenje 4. rujna 1894.
Smrt 30. studenog 1988.
Stvaralaštvo
Stil/razdoblje moderan srpsko-bizantski stil, modernizam
Najznačajnija djela Hram svetog Save, Spomenik kosovskim junacima na Kosovu polju, Crkva svetog Preobraženja u Sarajevu
Nagrade i priznanja Orden rada sa crvenom zastavom, Orden Republike sa zlatnim vijencem
Portal o životopisima


Aleksandar Deroko (4. rujna 1894.30. studenog 1988.) je bio srpski arhitekt i pisac mnogobrojnih knjiga iz područja arhitekture, ali i drugih područja, koje je najčešće sam ilustrirao. Bio je višegodišnji profesor Sveučilišta u Beogradu. Postao je Članom Srpske akademije nauka i umetnosti 1956. godine.

Stvarao je u nekoliko arhitektonskih pravaca, a najviše u modernom srpsko-bizantskom stilu i u modernizmu.

Životopis

Aleksandar Deroko je rođen 4. rujna 1894. godine u Beogradu. U Beogradu je maturirao i upisao Tehnički fakultet Sveučilišta u Beogradu. Početak Prvog svjetskog rata je dočekao na studijama. U ratu je sudjelovao kao jedan od 1300 kaplara sa činom narednika. Diplomirao je u Beogradu 1926. godine, a naredne dvije godine je proveo na specijalizaciji u Parizu.

1927. godine je izabran za asistenta na Sveučilištu u Beogradu, a od 1929. godine radi u zvanju docenta, a od 1937. godine kao izvanredni profesor.

Tijekom Drugog svjetskog rata bio je zatočen u logoru na Banjici.

Od 1950. godine radi kao redovni profesor i odlazi u penziju 1965. godine. Predavao je povijest arhitekture i folklornu arhitekturu.[1].

Arhitektura

Vila u Lackovićevoj

Nakon rata vratio se studijama arhitekture i umjetnosti u Rimu, Pragu, Brnu i Beogradu gde je diplomirao 1926. godine. Kao stipendist francuske vlade odlazi u Pariz gdje se druži sa Picassom, Šumanovićem, Le Corbusierom, Rastkom Petrovićem i drugima koji su tada živjeli u Parizu[1]

Kao arhitekt projektirao je i izveo dvadesetak objekata. Nekoliko kuća i vila, internat Bogoslovskog fakulteta u Beogradu (1938.), konake u manastiru Žiča i u Nišu (1939.), Crkvu svetog Preobraženja u Novom Sarajevu (1935.), Nadgrobne kapele Osmanu Đikiću u Mostaru i neke na groblju u Beogradu.

S Bogdanom Nestorovićem je 1926. napravio projekat Hrama svetog Save s kojim je pobijedio na konkursu; izgradnja tog hrama se danas privodi kraju.

Na svojim putovanjima u više navrata (1954., 1956. i 1965.) boravio je na Svetoj Gori, o čijoj je arhitekturi i životu ostavio dragocene podatke[1].

Druga područja

Objavio je oko stotinu stručnih i naučnih radova, od kojih desetak knjiga je iz područja srednjovjekovne i narodne arhitekture.

Aleksandar Deroko je bio jedan od prvih svestranih sportaša u Srbiji. Na plivačkom natjecanju u organizaciji Srpskog olimpijskog kluba 1911., osvojio je zlatnu medalju u preplivavanju Save i u plivanju na 1000 m nizvodno slobodnim stilom. Istovremeno se bavio i modelarstvom. Konstruirao je i izradio jednu od prvih zrakoplovnih jedrilica u Srbiji. S modelima svoje konstrukcije sudjelovao je u natjecanjima koja su od 1910. do 1912. organizirali prvi mladi modelari u Srbiji. Ta ljubav prema jedrilicama i zrakoplovstvu ga je odvela do toga da se kao đak dobrovoljac prijavi u vojsku, gdje je na Solunskom bojištu, kao jedan od 1300 kaplara postao i jedan od prvih srpskih ratnih pilota.

Djela

Arhitektonska

Pisana

  • „Narodno neimarstvo“ - I tom 1939., II tom 1940.
  • „Srednjovekovni gradovi u Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori“ 1950.
  • „Monumentalna i dekorativna arhitektura u srednjovekovnoj Srbiji“ 1953.
  • „Rimski spomenici u Đerdapu“ 1959.
  • „Arhitektura starog veka“ 1962.
  • „Medieval Castles on the Danube“ („Srednjovekovni gradovi na Dunavu“) 1964.
  • „Sveta gora“ 1967.
  • „Atos“ 1967.
  • „A ondak je letijo jeroplan nad Beogradom“ 1983.
  • „Mangupluci oko Kalemegdana“ 1987.

Nagrade i priznanja

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 Aleksandar Deroko, „Sveta gora“, Beograd (biografski dio)

Literatura

  • Aleksandar Deroko, „Sveta gora“, Beograd (biografski deo)

Vanjske poveznice