ITER
ITER (engleski International Thermonuclear Experimental Reactor) je međunarodni istraživački i inženjerski projekt na polju nuklearne fuzije, koji trenutno gradi najveći svjetski i najnapredniji eksperimentalni tokamak nuklearni fuzijski reaktor u mjestu Cadarache na jugu Francuske.[1] Cilj ITER-a je napraviti prijelaz od eksperimentalnih studija iz plazma fizike, do električnih elektrana punog proizvodnog kapaciteta, na fuzijski pogon. Projekt financira i vodi sedam članica: Europska unija (EU), Indija, Japan, Narodna Republika Kina, Rusija, Južna Koreja i SAD. EU dio sudjeluje sa 45% u troškovima, dok ostale članice daju po 9% doprinosa, svaka[2][3][4]
Sam ITER fuzijski reaktor je dizajniran da proizvodi 500 megavata izlazne snage sa 50 megavata ulazne snage, odnosno da proizvede 10 puta više energije, nego što je potrošio.[5] Za ovaj reaktor se očekuje da pokaže princip dobivanja više energije iz fuzijskog procesa, nego što je u procesu utrošeno za pokretanje. Izgradnja postrojenja je počela 2007., a prva plazma se očekuje 2019.[6] Kada ITER proradi, postati će najveći eksperiment u fizici magnetnog zarobljavanja plazme, koji je u upotrebi, nadmašujući Joint European Torus. Prva komercijalna eksperimentalna fuzijska elektrana, nazvana DEMO, je predviđena da slijedi nakon projekta ITER, da donese energiju na komercijalno tržište.[7]
Gorivo
Goriva koja se koriste u ITER-u prerađivat će se u zatvorenom ciklusu.
Fuzijska reakcija u ITER Tokamaku pokreću se deuterijem i tritijem, dva izotopa vodika. ITER će biti prvi stroj za fuziju u potpunosti dizajniran za rad deuterij-tritij. Puštanje u pogon odvijat će se u tri faze: vodikova obrada, zatim deuterijska obrada i napokon puna deuterij-tritijeva. Planirano je da gorivo u reaktoru budu izotopi vodika deuterij i tricij, koji se međusobno sudaraju i stvaraju helij pri temparaturama od 108 °C.
- [math]\displaystyle{ .^{2}_{1}H + .^{3}_{1}H \rightarrow .^{4}_{2}He + .^{1}_{0}n + 17,6 \mbox{ MeV} }[/math]
Kinetička energija je tako podijeljenja da neutroni dobivaju 14 MeV a helij 3,6 MeV. Ista reakcija se koristi kod nuklearnog oružja. Pošto je vrlo teško kontrolirati oslobađanje neutrona (dio odlazi na stvaranje novog tricija u reaktoru, a ostatak se taloži na zidovima reaktora praveći radioaktove supstance), predložena je uporaba helija-3. Vodik postoji u neograničenim količinama, za razliku od helija-3 koji se teško pronalazi na Zemlji. [8]
Izvori
- ↑ EFDA. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. kolovoza 2006.. http://www.efda.org/the_iter_project/index.htm Pristupljeno 12. listopada 2015.
- ↑ BBC October 2010
- ↑ Fusion for Energy
- ↑ European Commission press release June 2005
- ↑ "Key component contract for Iter fusion reactor". BBC NEWS. 14. listopada 2010.. http://www.bbc.co.uk/news/science-environment-11541383 Pristupljeno 20. listopada 2010.
- ↑ BBC News: Deal finalised on fusion reactor
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. rujna 2012.. http://www.iter.org/proj/iterandbeyond Pristupljeno 12. listopada 2015.
- ↑ ExplainingTheFuture.com
Nedovršeni članak ITER koji govori o fizici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
Nedovršeni članak ITER koji govori o energetici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.