Biorazgradivost ili biološka razgradnja je kemijski proces pri kojem se materijal otopi bakterijama ili drugim biološkim elementima.
Biorazgradiv materijal mogu konzumirati mikroorganizmi i pretvoriti u spojeve koji su prirodni. To je važan proces u ekologiji i gospodarenju otpadom. Predmeti koji su biorazgradivi smatraju se ekološki prihvatljivim, jer se mogu vratiti na elemente, koji se nalaze u prirodi.
Organski materijali, kao što se dobivaju iz biljaka i životinja, mogu se razgraditi aerobno (kisikom) ili anaerobno (bez kisika). Neki umjetni ili anorganski materijali također se mogu razgraditi.[1] Moguće je identificirati specifične mikroorganizme koji su u stanju razgraditi te materijale.[2]
U prirodi, različiti materijali razgrađuju se različitim brzinama. Većini mikroorganizama koji pomažu biorazgradivosti potrebni su: svjetlost, toplina, voda i kisik.[3]
Razgradnja u oceanu
| Produkt | Vrijeme razgradnje |
|---|---|
| Jabuka | 1–2 mjeseca |
| Papir (općenito) | 1–3 mjeseca |
| Papirni ručnik | 2–4 mjeseca |
| Kartonska kutija | 2 mjeseca |
| Pamučna tkanina | 5 mjeseca |
| Plastična ambalaža mlijeka | 5 mjeseca |
| Aluminijska limenka | 150–200 mjeseca |
| Staklena boca | neodređeno (zauvijek) |
| Plastična vrećica | 10–20 mjeseca |
| Meka plastična boca | 100 mjeseca |
| Tvrda plastična boca | 400 mjeseca |
Vidi i:
Izvori
- ↑ Sims, G.K.; A.M. Cupples (1999). "Factors controlling degradation of pesticides in soil". Pesticide Science: 598-601
- ↑ Cupples, A.M.; E.A. Shaffer, J.C. Chee-Sanford, and G.K. Sims (2007). "DNA buoyant density shifts during 15N DNA stable isotope probing". Microbiological Res. 162: 328-334.
- ↑ Sims, G.K. (1991). The effects of sorption on the bioavailability of pesticides.. London: Springer Verlag. pp. 119-137
- ↑ http://cmore.soest.hawaii.edu/cruises/super/biodegradation.htm [Mote Marine Laboratory, 1993.]