Željko Džaja
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
| Željko Džaja | |
|---|---|
| Puno ime | Željko Džaja |
| Rođenje | 9. rujna 1904. Koprivnica, Kupres 
|
| Smrt | 17. lipnja 1973. Banja Luka
|
| Zanimanje | svećenik |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Književne vrste | poezija |
| Portal o životopisima | |
Željko Džaja ( Koprivnica, Kupres, 9. rujna 1904. – Banja Luka 17. lipnja 1973.) bio je hrvatski i bosanskohercegovački pisac i skupljač narodnoga blaga. [1]
Životopis
Osnovnu školu završio je u Jajcu i Kupresu, gimnaziju u Visokom, novicijat u Fojnici, filozofsko-teološki studij u Sarajevu. Uz redovite duhovničke obveze (vikar i kapelan u Jajcu, župnik u više mjesta, kapelan, konmenzal) nalazio je vrijeme i za pisanje. Svoje prozne i poetske sastavke objavljivao je uglavnom u časopisima i prigodničarskim publikacijama. Tijekom Drugog svjetskog rata bio je prisiljen spaliti obujmni, rukom pisani, dnevnik. Nositelj je odličja Orden bratstva i jedinstva, a u Dobretićima župljani su njegovo poprsje podigli ispred novoizgrađene crkve.
Djela
- Pjesme i priče - u periodici.
Literatura
- Livanjska književna čitanka, Matica hrvatska, Ogranak u Livnu, Livno. 1994.
Izvori
- ↑ Mirko Marjanović, Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas, Matica hrvatska Sarajevo, HKD Napredak, Sarajevo, 2001.