Radoje Domanović
| Radoje Domanović | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 16. veljače 1873. |
| Smrt | 17. kolovoza 1908. |
| Zanimanje | pisac |
| Nacionalnost | srpska |
| Književne vrste | satira |
| Književni period | realizam |
| Portal o životopisima | |
Radoje Domanović (Ovsište kod Kragujevca, 16. veljače 1873. - Beograd, 17. kolovoza 1908.) srpski je pisac satire kojeg mnogi nazivaju i njenim sinonimom. Iako se početak srpske satire može odrediti izdavanjem knjižice humorističko-satiričnih aforizama „Mali bukvar za veliku decu“ 1792. godine Mihovila Maksimovića, Domanović je prvi pisac kojemu je satira osnovna vokacija.
Životopis
Rođen 1873. godine u obitelji seoskog učitelja u selu Ovsište kod Kragujevca. Djetinjstvo je proveo u susjednom selu Jarušicama, gdje je završio i osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Kragujevcu, a Filozofski fakultet na Velikoj školi u Beogradu.
Već vrlo rano, s dvadeset godina, objavljuje svoju prvu pripovijetku „Rođendan“, a šest godina poslije, 1899. godine, objavljuje svoju prvu zbirku pripovijedaka u dva sveska „Pripovetke I-II“. Kao pripovjedač potječe iz vodeće humorističko – satiričke tradicije srpskog realizma čiji je začetnik Milovan Glišić. Radoje Domanović je prvi pravi satiričar među srpskim realistima, satira je glavno obilježje njegovog talenta. Tvorac je srpske satirične pripovijetke.
Najznačajnija djela
- Vođa
- Stradija
- Danga
- Ukidanje strasti
- Kraljević Marko po drugi put među Srbima
- Ne razumem
- Mrtvo more
- Pozorište u palanci
- Glasam za slepca
- Razmišljanje jednog običnog srpskog vola
Izvori
- Cjelokupna djela Radoja Domanovića
- Riznica srpska (pristupljeno 18. travnja 2014.)