Hamdija Kreševljaković

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 484608 od 15. travnja 2022. u 04:35 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (infookvir književnik)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Hamdija Kreševljaković
220px
Rođenje 18. rujna 1888.
Sarajevo
Smrt 9. srpnja 1959.
Sarajevo[1]
Književne vrste povijesna proza
Portal o životopisima

Hamdija Kreševljaković (Sarajevo, 18. rujna 1888.Sarajevo, 9. srpnja 1959.), bosanskohercegovački je povjesničar.

Životopis

Datoteka:Kreševljaković Sarajevo.jpg
Ulica Hamdije Kreševljakovića u Sarajevu

Hamdija Kreševljaković rođen je u Sarajevu 1888. godine. U rodnom gradu završio je pučku, trgovačku i učiteljsku školu. Još kao đak javlja se u hrvatskim listovima, zauzimajući se za hrvatsku kulturnu prošlost.[2] Nakon završene škole od 1912.[3] bio je učitelj u osnovnim školama, radio je, potom, kao nastavnik u trgovačkoj školi. Nakon završenog državnog ispita, i kao profesor u Učiteljskoj školi. Od početka 1918. do 1919. godine, radio je kao učitelj u Vinkovcima. U školama predaje povijest, zemljopis i pedagogiju.[3] Suradnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, ravnatelj i osnivač Instituta za istraživanje Balkana Karlo Patsch, potaknuo ga je na sakupljanje knjiga i djela bosanskih pisaca, koje objavljuje u znanstvenim časopisima, a kasnije i svoje samostalne znanstvene radove. Kreševljaković je trebao napisati knjigu Bosanskohercegovački pisci, ali zbog rada u školi, napušta rad na institutu.[3]

Godine 1912. godine objavio je zapaženo djelo Kratki pregled hrvatske knjige u Herceg-Bosni. Sakupljao je sudske isprave iz osmanskog vremena, deftere i fermane, te je u razgovorima sa suvremenicima tog vremana sakupljao informacije, koje je objavljivao u stručnim radovima. U istraživačkom radu putovao je Bosnom, ali i Austrougarskom, Njemačkom, Poljskom, Grčkom, Italijom, Francuskom, Nizozemskom, Danskom, Švedskom i Islandom. Monografijom Štamparije u Bosni za turskog vremena i prilogom Hasanaga Beširević-Pećki, objavljenih 1920. godine Kreševljaković prelazi iz književne povijesti na povijesne teme.[3]

Od 1916. godine radio je u muslimanskim prosvjetnim ustanovama, u "Darul- mualliminu", Okružnoj medresi, a profesor Gazi Husrev-begove medrese bio je od 1926. do 1945. godine, i neprocjenjivo mnogo doprinio stabiliziranju ove škole i njenom organiziranju u Kraljevini Jugoslaviji. U Gazi Husrev-begovoj medresi predavao je zemljopis, povijest, filozofsku propedeutiku, pedagogiju i njemački jezik. Predavao je još i u Prvoj gimnaziji, zatim u Srednjoj ekonomskoj školi. Odlazi u preranu mirovinu 1932. godine, tri godine nakon sukoba s ondašnjim vlastima, odnosno nakon javnog kritiziranja službene politike u to vrijeme i zbog prohrvatskih stavova. Za vrijeme NDH surađivao je u Novom Beharu (1944.), Narodnoj uzdanici, kalendaru (1942.-1945.), El Hidaji i dr.[2] Bio je dopisni član JAZU a od 7. siječnja 1942. godine član HAZU.[2] Nakon sloma NDH radio je kao nastavnik na II. muškoj gimnaziji i Trgovačkoj akademiji u Sarajevu. Iza sebe ostavio je brojne znanstvene uradke, nezaobilazne kad je riječ o proučavanju prošlosti Bosne i Hercegovine i Sarajeva. Bio je suradnikom u leksikonu Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925–1925 tiskanom 1925. godine prigodom proslave 1000-godišnjice hrvatskoga kraljevstva i napisao je 8 životopisa.

Zapažen je i njegov angažman u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine gdje je radio kao znanstveni suradnik sve do svoje smrti. Kreševljaković je godinama bio radni član društva "Narodna uzdanica", u kojem je zadugo bio biran u glavni odbor. Objavio je preko 350 radova iz oblasti povijesti, kulture, civilizacije, baštine Bosne i Hercegovne (naručito iz osmanskog doba). Jedan je od utemeljitelja suvremenog pristupa u proučavanju povijesti Bosne i Hercegovine. Radovi iz te oblasti preporučili su ga za najvisa znanstvena zvanja.

Kreševljakovićevo cjelokupno djelo, budući usredsređeno na povijest Bosne i Hercegovine i njenu kulturu, civilizaciju, upravu, zanate, danas se zasigurno smatra najrelevantnijim povijesnim štivom o Bosni i Hercegovini. Kreševljakovićev stil je osoben i primjetan, sa mnogo literarnih odlika u slikanju prošlih vremena. Hamdija Kreševljaković je izabran za dopisnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu 1938., a za redovnog člana Naučnog društva BiH 1952. godine. Bio je prvi potpredsjednik Naučnog društva Bosne i Hercegovine.

Umro je u Sarajevu 1959. godine. Ime Hamdije Kreševljakovića nose osnovne škole u Sarajevu, Kaknju i Gradačcu.[4]

Priznanja

Djela

Nepotpun popis:

  • Kratak pregled hrvatske knjige u Herceg-Bosni od najstarijih vremena do danas, Sarajevo, 1912.
  • Zemljopis trgovine i prometa za trgovačke škole, Sarajevo, 1924. (2. izd. 1927.)[5]
  • Sarajevska čaršija, njeni esnafi i obrti za osmanlijske uprave, Zagreb, 1927.
  • Banje u Bosni i Hercegovini (1462-1916), Sarajevo, 1937., (2. pop. i proš. izd. 1952.)
  • Hamami (javna kupatila) u Bosni i Hercegovini 1462.-1916., 23. sv. biblioteke Centralnog higijenskog zavoda u Beogradu, Beograd, 1937.
  • Sarajevo u doba okupacije Bosne: 1878., Sarajevo, 1937.
  • Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, Sarajevo, 1939.
  • Turalibegov vakuf u Tuzli: prilog povijesti XVI stoljeća, Sarajevo, 1941.
  • Vareš kao glavno središte Gvozdenog obrta u Bosni i Hercegovini do 1891. godine, Zagreb, 1943.
  • Stari bosanski gradovi, Sarajevo, 1953.
  • Stari hercegovački gradovi, Sarajevo, 1954. (zajedno s Hamdijom Kapidžićem)
  • Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1954., (2. izd. 1980.)
  • Hanovi i Karavansaraji u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1957.
  • Esnafi i obrti u starom Sarajevu, Sarajevo, 1958.

Posmrtno

  • Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1961.
  • Travnik u prošlosti 1464-1878, Travnik, 1961. (suautor D. M. Korkut)[6]
  • Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave: (1878-1918), Sarajevo, 1969.
  • Izabrana djela, 1-4, prir. Avdo Sućeska i Enes Pelidija, Sarajevo, 1991.

Izvori

  1. Životopis
  2. 2,0 2,1 2,2 Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 208.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 ([https://web.archive.org/web/20160305012701/http://www.historiografija.hr/hz/1960/HZ_13_30_TRALJIC.pdf Arhivirano 5. 3. 2016)In memoriam Seida Traljića
  4. Sarajevo [1], Kakanj, [2] Gradačac, [3]
  5. Seid M. Traljić, Hamdija Kreševljaković (18. IX. 1888.-9. VIII. 1959.), Historijski zbornik, godina XIII, 1960., str. 339., pristupljeno 31. ožujka 2017.
  6. Kreševljaković, Hamdija, nap. Edin Radušić (2013.), hbl.lzmk.hr, pristupljeno 31. ožujka 2017.