Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Sinjac

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 482244 od 14. travanj 2022. u 08:25 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bny)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
  1. PREUSMJERI Predložak:Wikipoveznice

Sinjac je jezero u Karlovačkoj županiji, južno od mjesta Plaški, u zaseoku Jezero. Nalazi se u blizini ceste Plaški – Saborsko – Plitvička jezera.


Opis Sinjac
Izvor Arhiva DDISKF-a
Datum 2.8.2016.
Autor Tihomir Kovačević Tihi
Objašnjenje Sinjac

Naziv

Sinjac se još naziva Sinac, Sivac ili Jezero. Nazivi Sinjac i Sinac vjerojatno potječu od pridjeva sinji, koji vuče podrijetlo iz praslavenskog *sin’ü i znači sinji, modar, siv, sivkast, crn. U toj se riječi krije indoeuropski korijen *sk’ei i znači svijetliti, ljeskati se, zasjati, prosinuti.

Osnovni podatci

Površina jezera Sinjac iznosi oko 0,25 ha i sastoji se od četiri grotla, nazvanih Sinjac 1, Sinjac 2, Sinjac 3 i Sinjac 4, od kojih je Sinjac 1 najdublji. Za niskog vodostaja vide se četiri odvojena grotla, dok se za visokog vodostaja stvori jedno jezero. U dosadašnjim istraživanjima speleoronioci su se spustili do 203 m dubine u Sinjcu 1. Konačna dubina jezera još je nepoznata. Sinjac 1 je trenutno treći najdublje istraženi krški izvor u Hrvatskoj i spada među 15 najdubljih krških izvora u svijetu. Sinjac je izvor rječice Tuk, duge oko 2,5 kilometra, koja ponire nedaleko od mjesta Plavče Drage.

Flora i fauna

Od ribljih vrsta viđeni su klen, peš i pastrva. U njemu obitava i ogulinska špiljska spužvica (Eunapius subterraneus), koja živi samo u podzemnim krškim vodama Ogulinsko-Plaščanske zaravni i sjeverozapadne Like te je jedina podzemna slatkovodna spužvica na svijetu.

Povijest istraživanja Sinjca

  • 1984. provedena je međunarodna speleoronilačka ekspedicija „Bijeli potoci – Kamensko 84“ kad je zabilježen prvi zaron u Sinjac. Ekspediciju je organiziralo Društvo za istraživanja i snimanja krških fenomena iz Zagreba (DISKF), a vodili su je Tihomir Kovačević Tihi i Mladen Garašić Gara. Prvi ronioci u Sinjcu bili su Ljubiša Kalinić, Tihomir Kovačević, Žarko Supičić i Mladen Garašić. Tada su ronioci došli do dubine od 42 metra.
  • 1999. provedena je međunarodna speleoronilačka ekspedicija „Speleoronjenje '99“ u organizaciji DISKF-a pod vodstvom Tihomira Kovačevića Tihija. Tada su u Sinjcu ronili Pierre Bastin, Roger Cosse-Myns i Frank Vasseur, kad su dosegnuli dubinu od 103 metra. To je bilo prvi put u Hrvatskoj da je netko prešao 100 metara dubine u nekom krškom izvoru.
  • 2002. na međunarodnoj speleoronilačkoj ekspediciji „Rakovica 2002“ u organizaciji DISKF-a u Sinjcu su ronili Pavol Skovajsa, Pavel Riha Terminator i Jan Enčev te postigli dubinu od 103 metra. Na dubini od 42 metra pronašli su i snimili volovsku zapregu i potvrdili Legendu o izgubljenim kolima. Ekspediciju je vodio Tihomir Kovačević Tihi.
  • 2005. na međunarodnoj speleoronilačkoj ekspediciji „Zrmanjina SUZA“, koju je organiziralo društvo „Dinaridi – Društvo za istraživanja i snimanja krških fenomena“ (DDISKF) pod vodstvom Tihomira Kovačevića Tihija, postignut je opet najdublji zaron u krškom izvoru u Hrvatskoj. Član DDISKF-a i speleoronioc svjetskog glasa Luigi Casati spustio se na 155 metara.
  • 2007. na MSRE "Zrmanjin ZOV 2007" u organizaciji DDISKF-a speleoronioci Alan Kovačević i Damir Pavelić otkrili su prolaz u grotlo Sinjac 4, kojeg je istražio i opisao jedan od najvećih svjetskih pionira speleoronjenja švicarac i član DDISKF-a Jean Jacques Bolance.
  • 2009. ronilac Gordan Horvat Pero iz KTSR Explorer iz Zagreba spustio se na 106 metara i prvi je hrvatski ronilac koji se spustio ispod 100 metara u krškom izvoru.
  • 2016. DDISKF je organizirao Međunarodnu speleoronilačku ekspediciju "Kamena galaksija – Zrmanja 2016" pod vodstvom Tihomira Kovačevića Tihija. Ronilački tim u Sinjcu je postigao dubinu od 203 metra. Na čelu tima bio je član DDISKF-a Luigi Casati. Postignuta dubina nije konačna.

Ekologija

Ogulinsko je podzemlje izloženo mnogim negativnim utjecajima. Karst Waters Institute iz SAD-a proglasio je 2001./2002. ovo područje jednim od 10 najugroženijih krških fenomena na svijetu.

Zanimljivosti

  • „Legenda o izgubljenim kolima“ je istinita priča iz 1936. godine. Upravo je ta priča dovela istraživače DDISKF-a na Sinjac.
  • U Sinjcu je Hrvatsko biospeleološko društvo tijekom ekspedicija provodilo istraživanja i prikupljalo uzorke živog svijeta u jezeru. Slatkovodnu spužvicu prvi je zamijetio i ukazao na njeno postojanje u jezeru Alan Kovačević.
  • Na Sinjcu Hrvatska gorska služba spašavanja (HGSS) provodi vježbe speleoronilačkog spašavanja.

Izvori

  • Tihomir Kovačević, Hrvatska vodoprivreda, siječanj / svibanj 2012., broj 198, godište XX, ISSN 1330-321X, UDK 628.1
  • Tihomir Kovačević, Hrvatska vodoprivreda, lipanj / kolovoz 2012., broj 199, godište XX, ISSN 1330-321X, UDK 628.1
  • Tihomir Kovačević, Hrvatska vodoprivreda, listopad / prosinac 2016., broj 217., godište XXIV, ISSN 1330-321X, UDK 628.1
  • Tihomir Kovačević,Scubalife, br. 21, rujan 2015. Sinjac - 155 m, duboke gorske oči u srcu Like, str. 42 - 45
  • Tihomir Kovačević,Scubalife, br. 25, rujan 2016. Cavediving Sinjac -203 Una -248 m, str. 82 - 85
  • www.ddiskf.hr