Toggle menu
309,3 tis.
58
18
530 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Simfonija br. 5 (Beethoven)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 481903 od 14. travanj 2022. u 04:56 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bny)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Joseph Mähler: Ludwig van Beethoven (1804.)

V. simfonija u c-molu op.67 je jedna od najpoznatijih simfonija i djela Ludwiga van Beethovena i jedno od najpopularnijih djela klasične glazbe.[1] Sastoji se od četiri stavka: nakon prvoga koje je u sonatnom obliku slijede andante, brzi scherzo koji se bez prekida (attacca) nastavlja u posljednji stavak. Praizvedena je u bečkom kazalištu Theater an der Wien 1808. godine i nedugo zatim stekla je golem ugled. Muzikolog E. T. A. Hoffmann simfoniju smatra "najvažnijim djelom toga vremena".

Podaci

Vrijeme nastajanja: Prve skice dolaze iz godine 1800., ali direktne skice se nalaze u njegovoj knjizi za skice, koje su nastale od u veljači i ožujku 1804. godine. Završavao ju je u vremenu od travnja 1807. do proljeća 1808. godine.

Praizvedba: Zajedno sa VI. simfonijom u F-duru op.68; koncertom za klavir i orkestar br.4 u G-duru op.57; dijelovima mise u C-duru op.86; i fantazijom za klavir, zbor i orkestar u c-molu op.80, izvedeni 22. prosinca 1808. u Theater an der Wien.

Popis instrumenata: 1 piccolo flauta, 2 flaute, 2 oboe, 2 klarineta, 2 fagota, 1 kontrafagot, 2 roga, 2 trube, 3 trombona, 1. i 2. violine, viole, violončela i kontrabasi (violončela i kontrabasi su u nekim dijelovima razdvojeni).

Priča nastajanja

Zadatak za skladanje V. simfonije je dobio od grofa Franza von Oppersdorffa, između 1803. i 1804., dakle između dovršavanja III. simfonije i prije radnji na IV. simfoniji (koja je bila dovršena u jesen 1806.). U vrijeme kad je dovršavao V. simfoniju završio je i VI. simfoniju.

Stavci

  1. Allegro con brio
  2. Andante con moto
  3. Scherzo, Allegro
  4. Finale: Allegro

Diskografija

  • Berliner Philharmoniker, dirigent: Herbert von Karajan (1962.)
  • Berliner Philharmoniker, dirigent: Herbert von Karajan (1984.)
  • Wiener Philharmoniker, dirigent: Carlos Kleiber (1975.)
  • Chicago Symphony Orchestra, dirigent: Sir Georg Solti
  • New York Philharmonic, dirigent: Leonard Bernstein
  • Cleveland Orchestra, dirigent: George Szell
  • Wiener Philharmoniker, dirigent: Leonard Bernstein
  • Chicago Symphony Orchestra, dirigent: Fritz Reiner
  • Wiener Philharmoniker, dirigent: Karl Böhm
  • Berliner Philharmoniker, dirigent: Wilhelm Furtwängler
  • Wiener Philharmoniker, dirigent: Wilhelm Furtwängler

Izvori

  1. Schauffler, Robert Haven. Beethoven: The Man Who Freed Music. Doubleday, Doran, & Company. Garden City, New York. 1933.; str. 211