Vuk Branković

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

Vuk Branković, sin Branka Mladenovića, koji je vladao u Ohridu i bio jedan od vjernih velikaša caru Urošu V. Vuk Branković se javlja oko 1370. kao gospodar kosovske oblasti s Prištinom, Vučitrnom i Zvečanom, gdje je bila i njihova prva postojbina (Drenica). 1377. u njegovoj je vlasti i Skoplje, a od 1378. i Prizren s okolinom do Lima. Branković je bio zet i suradnik kneza Lazara. Sudjelovao je s njim u Kosovskom boju 1389. Narodne pjesme i priče o njegovoj izdaji vezane za kosovski mit nisu povijesno utemeljene. Skoplje je morao predati Turcima u siječnju 1392. i obvezati se na plaćanje danka. Ipak, ni sa tim ustupcima nije se mogao održati na vlasti. Negdje oko 1396. sultan Bajazid I. ga je prognao iz njegove oblasti kao nepouzdanog, pa je i umro u progonstvu, ne zna se gdje, 6. listopada 1398. Njegove oblasti sultan je dao Lazarevoj djeci i udovici, a Vukova udovica Mara sa djecom dobila je samo uski pojas oko Vučitrna i Trepče. Vuk se 1371. oženio Marom (†1426.), kćeri kneza Lazara i kneginje Milice. S njom je imao tri sina: Grgura, Đurđa i Lazara. Grgur se zaredio i umro 1408. Drugi Vukov sin bio je srpski despot Đurađ Branković (1377. - 1456., vladao 1427. - 1456.). Njihovi potomci su poznati kao Brankovići.

Nedovršeni članak Vuk Branković koji govori o životopisu osobe iz Srbije treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.