Pretvorba energije u električnim izvorima
Nakon što je Oersted otkrio da vodič kojim teče električna struja stvara oko sebe magnetsko polje, mnogi su znanstvenici započeli istraživati obratnu mogućnost: stvaranja struje pomoću magnetskog polja. To je uspjelo engleskom znanstveniku Michaelu Faradayu 1831. godine otkrićem elektromagnetske indukcije, pojave stvaranja napona na krajevima vodiča pri međusobnom gibanju vodiča i magneta.
Elektromagnetska indukcija ogleda se u jednostavnom pokusu.
POKUS:
- U strujni krug spojimo zavojnicu s ampermetrom. Pripremimo trajni magnet koji ćemo provlačiti kroz zavojnicu.
- Provlačenjem magneta kroz zavojnicu, u strujnom krugu se stvara (inducira) električna struja, što se očituje otklonom kazaljke na ampermetru.
- Induciranu struju dobit ćemo i ako magnet miruje, a preko njega prevlačimo zavojnicu.
- Promjenimo li smjer gibanja magneta, inducirana struja mijenja smjer (kazaljka ampermetra otklanja se u suprotnu stranu).
- Povećamo li broj namotaja zavojnice ili upotrijebimo li jači magnet, ili pak magnet pomičemo brže, inducirana struja se u svim ovim slučajevima pojačava (kazaljka ampermetra jače se otklanja).
MEĐUSOBNIM GIBANJEM ELEKTRIČNOG VODIČA I MAGNETA NA KRAJEVIMA VODIČA INDUCIRA SE NAPON.
Pretvorba mehaničke energije međusobnog gibanja električnog vodiča i magneta u električnu energiju temeljno je načelo rada električnog generatora.
Električni generator radi tako da se zavojnica vrti oko vlastite osi u vanjskom magnetnom polju i u njoj se inducira izmjenična električna struja.
Generatori se upotrebljavaju u elektranama. Prva europska hidroelektrana za javnu izmjeničnu elektrifikaciju je hrvatska hidroelektrana Jaruga na rijeci Krki pored Šibenika. Proradila je 1895., dva dana nakon poznate hidroelektrane na Niagari gdje su primijenjeni Teslini izumi.[1]
Izvori
- ↑ Obnovljivi izvori energije, Hidroelektrana Jaruga, pristupljeno 28. svibnja 2013.