Lov na Gotovinu

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 469658 od 6. travnja 2022. u 04:25 koju je unio Suradnik01 (razgovor | doprinosi) (inačica prije zahvata relativizatora, komesara istine)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Lov na Gotovinu
RedateljNada Prkačin
Trajanje90 min
DržavaHrvatska
Jezikhrvatski
Žanrdokumentarni film
Applications-multimedia.svg Portal o filmu

Lov na Gotovinu je dokumentarni film iz 2013. godine autorice Nade Prkačin, HTV-ove novinarke. Bavi se najvećom hrvatskom političkom sramotom u povijesti. Podsjetnik na sve one koji su Gotovinu prozivali, branili, osuđivali ili prokazivali, ovisno o tome je li predizborno vrijeme ili je vrijeme potpisivanja kojekakvih ugovora s EU. Podsjeća na "neugodne trenutke podizanja optužnice, bijega, tjeralice za generalom, premetačine stanova njegovih prijatelja, pretresa hercegovačke Rame, njegove izdaje, samog uhićenja i nevjerojatne upornosti".

Motiv filma je to što neki krugovi uporno žele iskriviti sliku o Domovinskom ratu i žele ispričati neku lažnu priču o njemu. Može se reći da je film o lovcima na istinu o Domovinskom ratu koji bi rado ubili tu istinu.

Film nema poseban scenarij ni režiju, nego kronološki bilježi sramotni kolaborantski niz ljudi i događaja. Zbog toga što nije po volji kolaborantima ni inozemnim moćnicima i njihovim domaćim poslušnicima, film je izložen medijskoj blokadi, pa se informacije o njemu probijaju do javnosti na kapaljku. Autorici je rečeno da na Prvom programu HTV-a nema mjesta za dokumentarac koji traje 90 minuta.

Premijeru filma željelo se tempirati da bude 15. travnja, na obljetnicu kad je hrvatskim generalima izrečena drakonska nepravomoćna kazna.

Materijali korišteni u filmu su dokumentarni snimci iz HTV-ove arhive.

U izradi je drugi dio filma koji se planira prikazati na dan hrvatske osloboditeljske akcije Oluje 5. kolovoza 2013. godine.

Povijesno razdoblje koje obuhvaća jest od svibnja 1998. kad se je u medijima prvi put pojavila informacija kako Haaški tribunal želi saslušati hrvatskog generala Gotovinu sve do 8. studenog 2005., dan nakon Gotovininog uhićenja, kada je tužiteljica Haaškog tribunala Carla del Ponte u inflamatornim provokativnim ispadom u Beogradu (otvaranje šampanjca) pobjedonosno objavila da je hrvatski general Ante Gotovina uhićen a tada se zahvalila hrvatskoj vlasti na pomoći.

Autorica je htjela prikazati sve što se zbilo. Htjela je pokazati da Na jednoj strani postoji narod, nevjerojatan narod kkoji stalno drži stranu Anti Gotovini, obični narod, branitelji, prijatelji, sugrađani koji su ustrajno organizirali prosvjede podrške i tribine te neumorno lijepili plakate koje je policija neumorno skidala. S druge strane su političari koji, ovisno o tome na kojoj fotelji sjede, mijenjaju retoriku., primjerice Ive Sanadera koji je u oporbi se kunio kako Gotovinu nitko ne smije dirati, dok čim je došao na vlast rekao je Tko je Ante Gotovina da ucjenjuje Hrvatsku!, Vladimira Šeksa koji od oporbenih zbog optužnica treba hitno prekinuti suradnju s Haagom, do identificirati, otkriti, uhititi i transferirati, Mesićevih izjava u Haagu kojim je tribunalu materijale za diskreditirati hrvatske generale i Domovinski rat. Film pokazuje hrvatski narod i sve iskrene domoljube Republike Hrvatske kao konstantu, a s druge strane moćničku prevrtljivost.

Film prikazuje narav akcije hvatanja generala. Radilo se o jednom sramnom lovu na čovjeka, hajci koja pripada mračnim poganskim običajima iz ere prije Krista. Treća dimenzija je neneutralnost tužiteljice koja je svojim neprofesionalnim i nepristojnim ponašanjem prema strankama nije poštivala tribunal, jer je narušavala ugled te međunarodne ustanove u očima naroda koji su se iskreno nadali i vjerovali u pravednost rada te ustanove. Umjesto službene neutralnosti i nepristranosti, ponijela se pristrano, pretvorivši sudski proces u osobnu stvar. Podložničko ponašanje hrvatskih vlasti i drugih ustanova i medija ohrabrivalo ju je u tome. Nekažnjeno je vrijeđala hrvatski narod, nazivajući ih "kurvinim sinovima", Katoličku crkvu prozivala bez dokaza.

Krunska strahota u svezi s ovim slučajem je pozivanjem Save Štrpca, osobe koja je dezinformirala Haaški tribunal te ga time nije poštivala, osobe koja je bila ministar militantne kroatofobne paradržave, za kojeg se i dan-danas čeka kad će ga se sudski procesuirati zbog neprijateljske djelatnosti protiv Republike Hrvatske i dezinformiranja te time nepoštivanja Haaškog tribunala. Savo Štrbac je na dan pravomoćne presude hrvatskim generalima bio pozvan kao gost na hrvatskoj državnoj televiziji. Za to je bio pripremljen materijal koji je trebao ići kao potpora očekivanoj kaznenoj presudi. Kad je oslobađajuća presuda bila izrečena, sve je povučeno i svi ti materijali su netragom nestali. Za ovaj veleizdajnički čin davanja medijskog prostora aktivnom neprijatelju RH (Savi Štrpcu) i pripreme i organiziranja širenja antihrvatskih pamfleta na HTV-u još nitko nije odgovarao.

Vidi

Izvori

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Lov_na_Gotovinu&oldid=469658"