Milan Kundera

Milan Kundera (Brno, 1. travnja 1929.) je češko-francuski književnik.

Život

Milan Kundera se rodio u obitelji srednjeg sloja. Njegov otac, Ludvík Kundera (1891. – 1971.), svojedobno učenik skladatelja Leoša Janáčeka bio je češki muzikolog i pijanist, a bio je i na čelu Janáčekove Muzičke akademije u Brnu (1948. – 1961.). Milan je naučio svirati glasovir od oca i kasnije je otišao na studij muzikologije i kompozicije. Muzikološki utjecaji i referencije brojni su u njegovom književnom opusu.

Kundera je, također, u Pragu studirao književnost i estetiku, no nakon dva semestra prešao je na prašku filmsku akademiju, gdje je slušao predavanja iz režije i scenaristike. Nakon što je godine 1952. diplomirao, ondje je počeo predavati svjetsku književnost.

Kundera je pripadao generaciji mladih Čeha koji su stekli malo ili nimalo iskustva s predratnom demokratskom Čehoslovačkom Republikom. Na njihovu su ideologiju znatno utjecala iskustva Drugog svjetskog rata i njemačke okupacije; tako, godine 1948., Kundera se - još mladić - pridružio vladajućoj Čehoslovačkoj komunističkoj partiji. Godine 1950. on i još jedan češki pisac, Jan Trefulka, bili su isključeni iz partije zbog «antipartijske djelatnosti». Obojica su književno obradila taj incident: Kunderu je on nadahnuo za glavnu temu romana Šala (1967.).

Kundera je ponovo primljen u Komunističku partiju godine 1956., da bi naposljetku po drugi put iz nje bio isključen godine 1970. Zajedno s drugim češkim umjetnicima i književnicima - poput Václava Havela - i Kundera se angažirao u Praškom proljeću (1968.), kratkom razdoblju reformističkog optimizma koje je ugušila sovjetska invazija Čehoslovačke u kolovozu iste godine.

Kundera je i nadalje ostao angažiran u reformi češkog komunizma i oštro je javno, u tisku, polemizirao s Havelom, govoreći da bi svatko trebao ostati staložen, jer «nikoga još ne zatvaraju zbog mišljenja», a «značaj Praške jeseni mogao bi u konačnici biti veći od značaja Praškog proljeća». No na kraju je Kundera napustio svoje refromističke snove i odselio se u Francusku godine 1975. Francuski je građanin od 1981.

Djela

Kundera je počeo objavljivati 1953. godine. Pisao je i na češkom i na francuskom jeziku. Zadnje je romane napisao na francuskom. Godine 1984. objavljena su u Sarajevu, u kolekciji koju je uredio Mile Pešorda, Sabrana djela Milana Kundere u sedam svezaka, koja su doživjela još tri izdanja.

Popis djela prevedenih na hrvatski

Romani i pripovijetke

Šala (Žert) (1967.)
Smiješne ljubavi (Směšné lásky) (1968.)
Život je drugdje (Život je jinde) (1969.)
Oproštajni valcer (Valčík na rozloučenou) (1976.)
Knjiga smijeha i zaborava (Kniha smíchu a zapomnění) (1979.)
Nepodnošljiva lakoća postojanja (Nesnesitelná lehkost bytí) (1984.)
Besmrtnost (Nesmrtelnost) (1990.)
Polaganost (La Lenteur) (1993.)
Identitet (L'Identité) (1998.)
Neznanje (L'Ignorance) (2000.)

Eseji

Umjetnost romana (L'art du Roman) (1985.)
Iznevjerene oporuke (Les testaments trahis) (1992.)
Zavjesa (Le Rideau) (2005.)

Drama

Jacques i njegov gospodar (Jakub a jeho pán) (1975.)

Vanjske poveznice

Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Milan Kundera

(fr.) Incipiti nekih Kunderinih djela
(fr.) Zbirka citata iz Kunderinih djela
(engl.) Intervju Philipa Rotha s Kunderom (1980.)
(engl.) Intervju Olge Carlisle s Kunderom (1985.)
(engl.) Intervju Lois Oppenheim s Kunderom (1989.)
(fr.) Ocjenski rad na temu Kundere i kiča
(engl.) Kundera i muzika (Tekla Babyak)
(engl.) Topos bazena kod Kundere (2007.)
(engl.) Recenzija romana Nepodnošljiva lakoća postojanja (Bob Corbett, 2001.)
(fr.) O romanu Identitet (autor članka Yannick Rolandeau, 2001.)
(fr.) Kritička bibliografija o Kunderi