Stjepan Štefe Pulišelić (1910. – 1998.) je bio hrvatski pjesnik s otoka Brača, iz Škripa. Pisao je pjesme na čakavskom narječju. Predavao je sociologiju i teoriju države i prava na Visokoj upravnoj školi i na Ekonomskom fakutetu u Zagrebu, a od 1967. redoviti je profesor na Pravnom fakultetu. Bio je također jedan od najplodnijih čakavskih pjesnika.
U svojim pjesmama opisuje sve karakteristike bračkoga običnog čovjeka: od njegovih psihofizičkih osobina do običaja i slikanja puke svakodnevice. Ne zaboravlja težake i motike, tovare i berbu drva, ribare i marangune, kamenare i turiste.[1]
Njemu u čast danas se održava u Škripu Festival čakavske riči koji nosi njegovo ime. Festival se održava u sklopu Supetarskoga lita.[2] Prvi se održao 2010., na 100. obljetnicu njegova rođenja.[3]
Djela
Autor je deset knjiga čakavskog pjesništva. Najomiljenija je Glos sa škrop iz 1973. godine. Recenzent hrvatskog izdanja Zakonika Leke Dukagjinija s Ljatifom Muljakuom.[4]
Izvori
- Slobodna Dalmacija Siniša Vuković: Autentični brački glasovi, 3. travnja 2003.
- ↑ Slobodna Dalmacija Siniša Vuković: Autentični brački glasovi, 3. travnja 2003.
- ↑ RS: Festival čakavske riči "Štefe Pulišelić", Hrvatski radio - Radio Split, 30. kolovoza 2016. Pristupljeno 27. listopada 2016.
- ↑ (): Festival čakavske riči "Štefe Pulišelić", BRAČonline, 27. kolovoza 2010. Pristupljeno 27. listopada 2016.
- ↑ Kanon Leke Dukađinija, sakupio i kodificirao Sthjefen Konstantin Gjeqovi, gl. ur. Vladimir Štokalo, ur. Petar Požar, prijevod, predgovor i objašnjenja Halit Trnavci, Stvarnost, Zagreb, 1986.
Vanjske poveznice
- Filip Galović: Stjepan Pulišelić i "Glos sa škrop", Čakavska rič 1-2/2016.
Nedovršeni članak Stjepan Pulišelić koji govori o hrvatskom književniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.