Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Slučajnost

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 448513 od 24. ožujak 2022. u 21:02 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Slučajnost prividni je nedostatak obrasca ili predvidljivosti događaja. Slučajni niz događaja ili koraka često nema redoslijed i ne slijedi razumljiv uzorak ili kombinaciju. Pojedinačni slučajni događaji po definiciji su nepredvidivi, ali s obzirom da često slijede raspodjelu vjerojatnosti, učestalost različitih ishoda tijekom brojnih događaja (ili „ispitivanja“) je predvidljiva.

Polja matematike, vjerojatnost i statistika koriste formalne definicije slučajnosti. U statistici je slučajna varijabla dodjeljivanju brojčane vrijednosti svakom mogućem ishodu prostora događaja. Time se olakšava identifikacija i izračunavanje vjerojatnosti događaja. Slučajne varijable mogu se pojaviti u slučajnim nizovima. Slučajni postupak je niz slučajnih varijabli čiji rezultati ne slijede determinirani obrazac, već slijede evoluciju opisanu distribucijom vjerojatnosti. Ovi i drugi konstrukti izuzetno su korisni u teoriji vjerojatnosti i različitim primjenama slučajnosti.

Pojam slučajnost može konkretno značiti

  • Događaj se događa objektivno bez razloga.
  • Događaj se događa bez razloga da bude prepoznatljiv.
  • Događaj se događa u kojem su utjecajni čimbenici poznati, ali se ne mogu mjeriti ili kontrolirati, tako da rezultat nije predvidljiv ("empirijsko-pragmatična slučajnost").
  • Dva događaja nemaju (poznatu) uzročno-posljedičnu vezu.
  • Slučaj 1 do sada nije opažen u makroskopskom svijetu i u načelu ne bi ga trebalo otkriti. U kvantnoj mehanici raspravlja se o postojanju objektivne šanse u svezi različitih interpretacija. Stoga vrijeme propadanja sljedećeg radioaktivnog atoma iz neke količine tvari nije stoga predvidljivo.

Povijest

U drevnoj povijesti pojmovi slučajnosti i slučajnosti bili su isprepleteni s onim sudbine. Mnogi su drevni narodi bacali kockice kako bi odredili sudbinu, a to se kasnije razvilo u igre na sreću. Većina drevnih kultura koristila je različite metode proricanja kako bi zaobišla slučajnost i sudbinu.

Grčki su filozofi raspravljali o slučajnosti u duljini, ali samo u nekvantitativnim oblicima. Tek su u 16. stoljeću talijanski matematičari počeli su formalizirati izglede povezane s raznim igrama na sreću. U izdanju svoje knjige "Logika na sreću" iz 1888. godine John Venn napisao je poglavlje o koncepciji slučajnosti koje je uključivalo njegov pogled na slučajnosti znamenki pi, koristeći ih za izgradnju slučajnog hoda u dvije dimenzije.

Povezani članci

Izvori

Vanjske poveznice

[1] (engl.)