Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Posebni ornitološki rezervat Otoci Mrkan, Bobara i Supetar

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 445051 od 24. ožujak 2022. u 03:33 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Posebni ornitološki rezervat Otoci Mrkan, Bobara i Supetar nalazi se na jugu Hrvatske i pokriva dio Cavtatskih otoka.[1]

Rezervat obuhvaća otoke Mrkan, Bobara i Supetar. Otoci su značajno gnijezdilište velike kolonije galeba klaukavca, po nekim podacima sa čak 2000 parova, zbog čeja je 1975. godine proglašen posebni ornitološki rezervat. Površina posebnog ornitološkog rezervata iznosi oko 38 ha (380 000 m2).

Zemljopisni položaj i geomorfološke osobitosti

Otočna skupina Cavtatski otoci nalazi u južnom Jadrana, na ulazu u Župski zaljev, 2 km od Cavtata. Pružaju se u smjeru sjeverozapad-jugoistok, kao i cijela istočna jadranska obala i gorje Dinarida, u nizu jedan iza drugog. Geološku podlogu najvećim dijelom čine sedimentne stijene, uglavnom vapnenačke, a na pojedinim mjestima dolomiti iz mezozoika, ostatak nekadašnjeg Lapadskog grebena.[1]

Mrkan i Bobara su najveći otoci u rezervatu, kao i u Cavtatskim otocima. Njihove sjeverne obale su niske i dosta blago položene, a južne, koje gledaju prema otvorenom moru su znatno strmije, visoke do 30 metara, jer su izložene intenzivnom abrazijskom djelovanju valova. Obala ne dopušta jednostavan pristup otocima, a nema ni izgrađenih pristaništa. Otoci su nenastanjeni, a Mrkan posjećuju samo pastiri koji povremeno dovode stoku na ispašu, koju tamo ostavljaju na duži rok.[1]

Otok Mrkan, od kopna udaljen 1,1 km, je najveći u skupini, s dimenzijama 1500 x 350 metara i površinom od 0,197 km2.[2][3][4] Sastoji se od dva brežuljka, jugoistočnog visine 65 m i sjeverozapadnog visine 45 m. Prekriven je gustom vegetacijom mediteranske makije, uglavnom teško prohodnom. Na blago položenom obronku, na visini od oko 40 m, nalaze se ostaci crkve Sv. Mihajla iz predromaničkog razdoblja.[1]

Nešto manja i niža Bobara je od kopna udaljena 2,4 km. Duga je oko 600 m, a široka do 200 m, te ima površinu od 0.064 km2.[2][3][4] Iz mora se uzdiže 45 metara.[4]. Nižim dijelovi su obrasli travom, a viši nižom makijom. Na Bobari se nalaze ostaci zidova nekadašnje karantene.[1]

Rezervatu pripada i ostatak Cavtatskih otoka, nekoliko malih, niskih i oštrih hridi; Mrkanac(jugoistočno od Mrkana), te Trava, Hljeb i Ražnjić (jugoistočno od Bobare). Trava i nešto u većoj mjeri Hljeb su djelomično prekriveni oskudnom vegetacijom, dok su Mrkanac i Ražnjić potpuno goli i bez tragova kopnene flore.[1]

Otočić Supetar ne spada u Cavtatske otoke, i nalazi se izdvojen, prema sjeveru u unutrašnjost zaljeva. Supetar je najmanji, vrlo nizak, s nisko položenom obalom, sa najvećom visinom od samo 8 metara.[1]

Flora i vegetacija

Fauna

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Specijalni ornitološki rezervat otoci Mrkan i Bobara, pristupljeno 4. veljače 2020.
  2. 2,0 2,1 Tea Duplančić Leder, Tin Ujević, Mendi Čala (1. lipanj 2004.). "Duljine obalne crte i površine otoka na hrvatskom dijelu Jadranskog mora određene sa topografskih karata mjerila 1:25000" (engl.). Geoadria 9 (1): 5–32. 10.15291/geoadria.127. https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=14832 Pristupljeno 7. studeni 2020. 
  3. 3,0 3,1 "Pregled, položaj i raspored malih, povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka i otočića". Državni program zaštite i korištenja malih, povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka i okolnog mora.. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. rujan 2020.. https://razvoj.gov.hr/UserDocsImages//arhiva/Regionalni%20razvoj//xII%20%20%20%20%20PREGLED%20lektoriranK-smanjen%2022%2002%202012.pdf Pristupljeno 6. studeni 2020. 
  4. 4,0 4,1 4,2 Franček Drenovec (prosinac 2012.). "Hrvatski jadranski otoci, otočići ihridi". Inačica izvorne stranice arhivirana 3. kolovoz 2020.. http://www.hrvatskiotoci.com/ Pristupljeno 6. studenoga 2020.