Lydia Scheuermann-Hodak

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 442278 od 23. ožujka 2022. u 11:26 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Lydia Scheuermann-Hodak, hrvatska književnica, dramatičarka, pripovjedačica, auktorica kazališnih komada, kratkih priča i romanopisac iz Osijeka.[1]

Životopis

Rodila se je u Srijemu. Odrasla je na pustari Vrbiku, u raskošnom parku, uz muljevitu Vuku. Pustarski krajobrazi koje je proživjela u djetinjstvu, stara seoska škola u Laslovu ostavile su traga na njenom stvarateljstvu. [1]

Uspjeh je postigla monodramom Slike Marijine koja je izvedena do svibnja 2016. u dvadesetak država na desetak jezika, u brojnim kazalištima i na festivalima. U SAD je uvrštena u mnoge kolegije drama na tamošnjim sveučilištima. Kazališni komadi Lydije Scheuermann-Hodak prevedeni su, izvedeni ili izdani na više jezika: na arapskom, engleskom, farsiju, francuskom, madžarskom, njemačkom, rumunjskom, ruskom i španjolskom jeziku. [1]

Auktorica je romana Zmija oko vrata. Preveden je na na njemački i madžarski, te je objavljen i u zvučnom izdanju za biblioteku slijepih. Napisala je na njemačkom djelo Žena u svilenoj košulji, a u auktorskom prijevodu na hrvatski.[1]

Okušala se i u kratkim pričama. Objavila je zbirku Frezije. Filmskoj je umjetnosti podarila scenarij za cjelovečernji film Korak po korak.[1]

Za kratku priču Pustaraški ćošak dobila je 1. nagradu Dubravko Horvatić za 2015. godinu. Djelo sažima motive iz djetinjstva i života na pustari i uklapa hrvatsku slavonsku priču gotovo cijeloga 20. stoljeća, "koju svojim razornim djelovanjem nisu mogli uništiti ni boljševička revolucija, ni lokalni skojevci, ali ni velikosrpska agresija. Pustara je u ovoj priči stjecište različitih etničkih skupina koje, sljubivši se sa hraniteljicom zemljom, njezinim plodovima i vrijednostima postupno iskristaliziraju današnju hrvatsku naciju. Čak i onda kad pustara stjecajem okolnosti zaraste, njezini je privrženici ne napuštaju, naime oni je svojim povratkom oživotvoruju. Ako nikako drukčije, onda bar u proznoj pripovjedačkoj formi." (Obrazloženje Prosudbenoga povjerenstva za nagradu “Dubravko Horvatić” za prozu)[1]

Nagrade i priznanja

Izvori