Toggle menu
309,3 tis.
59
18
530,1 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Lovro Perković

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 442084 od 23. ožujak 2022. u 10:54 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Lovro Perković (Split, 12. rujna 1910. - 24. lipnja 1998.) je bio hrvatski arhitekt.

Životopis

Rodio se je u Splitu. Studirao je arhitekturu u Pragu. Kao student u Pragu bio na jednom predavanju Le Corbusiera, što je ostavilo trajan trag u njegovu poimanju arhitekture. Završio je studij 1935. godine. Pripada "praškoj školi" splitskih intelektualaca. Većina tadašnjih arhitekata u Splitu bila praški studenti koji su promicali suvremena arhitektonska stremljenja, a tad se i stvarala kritična masa protagonista modernog pokreta (arhitekata, kritičara, publicista) koja je djelovala na relaciji Split – Prag. Perkovićevo je djelo u urbanom izgledu Splita prisutno je gotovo na svakom koraku.[1] Djelovao je u Splitu 1957.-1979.

Radio je u raznim projektnim uredima i građevinskim poduzećima, poput splitskog Konstruktora i dubrovačkog Graditelja. Sav opseg njegova rada teško je bilo prikupiti, jer su arhivi nerazumno uništavani nakon Drugog svjetskog rata te desetljećima poslije, a opsežan arhiv, dokumentaciju i fotodokumentaciju radova sačuvani su entuzijazmom bivših djelatnika Urbanističkog zavoda Splita i odgovornih pojedinaca.[1]

Projektirao je stotinjak stambenih, poslovnih i školskih zgrada, obiteljske kuće, hotele i turističke komplekse. Predstavnik je funkcionalističke arhitekture. Posebnu pažnju je poklanjao uklapanju građevina u urbani ili prirodni okoliš. Njegovi su poznati projekti:

  • hotelsko naselje "Marina Lučica", Primošten, 1971.,[2] danas razrušeno
  • zgrada FESB-a na Pisanom kamenu, Ruđera Boškovića b.b., Split, 1977. - 1979.[2][1]
  • poslovna zgrada u ulici kralja Zvonimira, Split, 1964.[1][2]
  • Plivački bazen-hotel Stadion (Gruž)/“Jug” u Gružu, Put Republike 11, Dubrovnik, 1959. - 1961. (pregrađen 2002.)[1][2]
  • Pomorski tehnikum na Lapadu, Šetalište kralja Zvonimira 4, Dubrovnik, 1951.-1953. (danas Pomorsko-tehnička škola)[1][2]
  • stambena zgrada (kuća Grabovac) na Bačvicama, Bukovčeva 18, Split, 1939. [1][2]
  • hotel Marjan u Splitu, Obala kneza Branimira 8, 1961. - 1963.[2][1] (nagrada Viktor Kovačić, 1964.)[2]
  • stambena zgrada, Zagrebačka 3, Split, 1953. - 1955.
  • stambena zgrada, Park Emanuela Vidovića, Gundulićeva 1, 3, 5, 7 i 9, Split, 1954. - 1957.[2]
  • kuća Čikeš, Mažuranićevo šetalšta 6a, Split, 1957.[2]
  • obiteljska kuća, Šetalište Bačvice 55, Firule, Split, 1958.[2]
  • tipske stambene zgrade URBS4, Lovretska 15-25 (+Firule, Mažuranićevo šetalište...), Split, 1960. - 1964.[2]
  • Koteksov neboder, ul. kralja Zvonimira 14, Split, 1960. - 1966.[2]
  • stambena uglovnica, ul. Augusta Cesarca, Meje, Split, 1972.[2]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Razgovarao Dražen Duilo, razgovor sa Sandrom Uskoković: Lovre Perković je od hotela 'Marjan' kreirao simbol Splita Slobodna Dalmacija. 28. svibnja 2016. . Pristupljeno 24. rujna 2020.
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 Roko Marušić: Lovro Perković , 6. srpnja 2016. . Pristupljeno 24. rujna 2020.