Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Leptin

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 441552 od 23. ožujak 2022. u 07:40 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Leptin je adipocitokin, proizvod lučenja masnih stanica, adipocita koji je otkriven 1996. Nazvan je prema grčkoj riječi "leptos", "mršav". Kao peptid građen je od 167 aminokiselina i kodiran je na 7. kromosomu u čovjeka. Osim masnih stanica leptin u manjoj mjeri luče želudac, placenta i poprečnoprugasti mišići.

Povijest

Povijest leptina počinje 1994. kada je u genetički debelih miševa utvrđen nedostatak ob/ob gena. Ti laboratorijski uzgojeni miševi još su od 1950-ih bili poznati po recesivnom genetičkom deficitu koji se očitovao povećanim tekom, teškom debljinom, šećernom bolešću i neplodnošću. Otkrićem proizvoda ob gena, leptina i njegovom primjenom fenotip debelih ob/ob miševa je preokrenut i oni brzo mršave. Ustanovljeno je da leptin djeluje kao signal sitosti u hipotalamusu tijekom stanja energetskog obilja. Njegova koncentracija raste eksponencijalno s količinom masnog tkiva, posebice potkožnoga.

Leptin je odmah nakon otkrića uzročno povezan s debljinom pa je pretpostavljeno da bi se njegovom terapijskom primjenom u ljudi mogla liječiti prekomjerna težina. Primjena rekombiniranoga leptina u debelih osoba međutim doživjela je neuspjeh jer je utjecaj leptina na njihovu težinu bio klinički vrlo slab. Otkriveno je tek nekoliko obitelji u svijetu s pravim genetičkim nedostatkom leptina što ih od najranijeg djetinjstva čini ekstremno debelim i samo je kod njih primjena leptina našla svoj izvorni smisao.

Uloga leptina pokazala se, naime, izrazito složenijom nego što se to činilo na prvi pogled. Leptin djeluje kao aferentni signal u jezgrama hipotalamusa u dva smjera: smanjuje aktivnost putova koji potiču glad, a potiče aktivnost putova koji izazivaju sitost. Osim na smanjenje unosa hrane leptin djeluje i na pojačanu potrošnju energije kroz utjecaj na simpatički sustav i termogenezu. Prosljeđujući informaciju hipotalamusu o količini energije spremljene u masnom tkivu, leptin predstavlja dio povratne sprege koja kontrolira stabilnost ukupnih zaliha energije. U gladovanju leptin pada i neposredno se potiču sveukupni hormonski, metabolički i kognitivni mehanizmi prilagodbe na nedostatak hrane te dolazi do pojačanja teka i smanjenja energetske potrošnje. U obrnutom slučaju, kod obilne ponude hrane, leptin smanjuje tek i pojačava energetsku potrošnju. Promjene razine leptina djeluju u smislu protivljenja promjeni težine u bilo kojem smjeru poput termostata.

Tjelesna težina kao rezultat unosa i potrošnje energije u većine je odraslih ljudi godinama vrlo stabilna. U osoba s normalnom tjelesnom težinom ta homeostaza energije održava se na razini oko 20% masti u tjelesnoj težini, ali u debelih osoba ta ravnoteža je pomaknuta na više od 30 %. Razlog tog pomaka krije se u razvitku leptinske rezistencije: dolazi do smanjene osjetljivosti leptinske povratne sprege i neuspjeha povrata na prethodnu težinu uz porast leptina. Debeli ljudi imaju dovoljno, zapravo čak povećane količine leptina, ali njihov hipotalamus ne uspijeva dobiti taj podatak o dovoljnoj količini energetskih zaliha.

Složene olfaktorne, vizualne, emocionalne, više kognitivne funkcije, a i nekoliko drugih signalnih putova utječu na hranjenje, međutim već u ovome osnovnom leptinskom mehanizmu povratne sprege (adipostatu) krije se patogeneza debljine. U suprotnosti sa svjesnom željom za mršavljenjem, snažni biološki podsvjesni mehanizmi održavaju tjelesnu težinu stalnom i razlog su neuspjeha većine ljudi u nastojanjima za smanjenjem težine.

Uz upravljanje homeostazom energije - među važnim učincima leptina također je utjecaj na neuroendokrine funkcije. Dokazana je uloga leptina u sazrijevanju i aktivaciji reproduktivne osi. Porast leptina prethodi pubertetskom porastu gonadotropina te estradiola, odnosno testosterona. Premda nije izravan okidač za početak puberteta, leptin se smatra permisivnim čimbenikom ili signalom spremnosti: razina leptina ukazuje na zadovoljavajuću težinu i energetske zalihe koje omogućuju plodnost.

Osim središnjih učinaka leptina, posebno se ističe međudjelovanje leptina i upalnog sustava. Leptin se ponajprije smatra proupalnim čimbenikom, ali istodobno štiti od infekcija.To djelovanje tumači se kao prilagodba s ciljem jačanja imunoloških sposobnosti, a u suprotnosti je s imunosupresivnim učinkom gladovanja.


    Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika!
Sadržaj