Vinko Aljinović

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 438125 od 22. ožujka 2022. u 04:38 koju je unio Suradnik01 (razgovor | doprinosi) (Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Vinko Aljinović''' (1911.1942.), hrvatski komunist, sindikalist i pripadnik pokreta otpora iz ...«.)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Vinko Aljinović (1911.1942.), hrvatski komunist, sindikalist i pripadnik pokreta otpora iz Splita, iz ulice sv. Nikole 14. Kao pripadnika zabranjene komunističke stranke policija Kraljevine Jugoslavije ga je uhitila kolovoza 1940. godine.[1] Uhićen je u Splitu, kao dio skupine od 66 komunista u kojoj su bili još neki istaknuti sindikalci kao Anka Berus, Ivan Siriščević i Dušan Mrduljaš. Prevezeni su u kaznionicu u Lepoglavu. [2] Tijekom Drugoga svjetskog rata našao se u ustaškom logoru u Staroj Gradišci.[1] Ondje je zatvoren 27. ožujka 1942. godine (prema drugim izvorima: iz sabirnog logora Danice konvojem iz Koprivnice 17. prosinca 1941.[3]), nakon što je premješten iz drugog zatvora, najvjerojatnije iz lepoglavske kaznionice.[4] Ubijen je [1] glađu nakon zvjerskog mučenja.[5] Po Vinko Aljinović je poslije rata dobila ime brijačko-frizerska zadruga u Splitu, osnovana 1945. godine.[6]

Izvori, referencije i bilješke

  1. 1,0 1,1 1,2 Ratna kronika Splita 1941.-1945. 1942. Druga ratna godina.. Pristupljeno 22. ožujka 2022.
  2. Tomislav Kardum: KPH/KPJ u Banovini Hrvatskoj. Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija. str. 72. Zagreb, 2020. Pristupljeno 22. ožujka 2022.
  3. Zvonimir Despot: [ Kako je osnovan prvi ustaški logor u NDH - Večernjakova Blogosfera]. Večernji list. 9. veljače 2012. Pristupljeno 22. ožujka 2022.
  4. 5. prosinca 2013.. JUSP Jasenovac. 10. prosinca 2013. Pristupljeno 22. ožujka 2022.
  5. Vinko Aljinović-Jera. Geni.com. Pristupljeno 22. ožujka 2022.
  6. Tihana Marović: Kultna mista Velog mista: u ovom salonu Splićani se šišaju već 75 godina, a danas su pravi raritet u gradu . Slobodna Dalmacija. 30. siječnja 2020. Pristupljeno 22. ožujka 2022.