Neredi u Beogradu 15. lipnja 1862. godine bili su građanski nemiri.[1]
Podloga zbog koje su nastali je bio dvojni pravni sustav, uz postojeće vjerske netrpeljivosti. Prema unutarnjem uređenju Kneževine Srbije, za srpske podanike odnosno građane bile su nadležne srpske, a za osmanske podanike, odnosno građane osmanske vlasti. Bila je dovoljna mala iskra da se stvori veliki problem.[1]
Neredi su izbili na Čukur česmi u Beogradu zbog banalne situacije, tj. tko ima prednost prilikom točenja vode: je li to osmanski ili srpski podanik? Došlo je do incidenta. Intervenirala je osmanska policija i srpska žandarmerija, izazvani su sukobi većih razmjera. Nije se moglo primijeniti situacija kao u drugim krajevima, gdje su u situacijama gdje su sukobljene strane u parnici bile osmanski i neosmanski podanik, jer je Srbija odbila mogućnost mješovitih sudova.[1] Tursko je topništvo s kalemegdanske tvrđave četiri i pol sata bombardiralo beogradsku varoš[2] na zapovjed zapovjednika osmanskog garnizona. Intervenirali su konzuli, kao predstavnici današnje međunarodne zajednice.[1] Bilo je puškaranja u četvrtima gdje su stanovali muslimani. Srbi su upadali u turske kuće i pljačkali i ubijali, a muslimanima je bilo nesigurno prenoćiti u svom domu. Poslije tih narod je iz pretežno muslimanske varoši pobjegao u beogradsku tvrðavu. Utočište je našlo oko 600 muslimana.[3]
Zbog nemira je sljedećeg mjeseca sazvana međunarodna konferencija[2] čija je posljedica rješavanje Istočnog pitanja i iseljavanje muslimana iz Kneževine Srbije.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 (boš.) Radio BIR Dr. Karčić Muslimani Balkana nisu imali svijest o povezanosti svojih sudbina 1. kolovoza 2015. (pristupljeno 31. srpnja 2020.)
- ↑ 2,0 2,1 (srp.) Vreme Zorica Janković: "Deligrad" niz Dunavo 15. travnja 2007. (pristupljeno 31. srpnja 2020.)
- ↑ (boš.) Arhiv FBiH XVI Međunarodna konferencija arhiva Istočne i Centralne Evrope u Varšavi 18. - 20. svibnja 2016. (pristupljeno 31. srpnja 2020.)