Nagrada Stjepko Težak

Nagrada Stjepko Težak, hrvatska je književna nagrada.

Povijest

Oproštajno pismo Zrinskog supruzi Katarini.

Nagradu su 2014. godine utemeljili Ogranak Matice hrvatske u Ozlju, Gradska knjižinica i čitaonica Ivana Belostenca Ozalj i Grad Ozalj. Dodjeljuje se pobjednicima Međunarodnog natječaja za kratku ljubavnu priču „Moje drago serce“ za najbolju kratku ljubavnu priču. Natječaj je inspiriran oproštajnim pismom Petra Zrinskog supruzi Katarini.

Opis

Nagrada naziv nosi u spomen na znamenitoga hrvatskog jezikoslovca Stjepka Težaka, rođenog u Požunu kraj Ozlja.

Priče trebaju biti ljubavne tematike te također biti vezane uz Ozalj i njegovu kulturnopovijesnu baštinu.

Dodjeljuju se tri nagrade koje se sastoje od povelje i novčane nagrade. Uz to pohvaljuje se još sedam priča. Članovi ocjenjivačkog povjerenstva natječaja su Julijana Matanović, Dubravka Težak i Jasmin Imamović.

Dobitnici

2014.

1. nagrada: Kristina Kasumović, Moje zvijezde^[1]
2. nagrada: Magdalena Mrčela, Urota ozaljsko-zagrebačka^[2]
3. nagrada: Rosie Kugli, Ljubovca Ozlja^[3]

Pohvaljene priče: Anka i rijeka Snježane Babić-Višnjić, Zapisi nijemog čovjeka Andree Bosanac, Izložba za poludit Maria Kolara, Živjeti Morene Livaković, Dvorska dama Nives Matijević, 20. ožujka Mirjane Mrkela i Ples Marije Pilić.^[4]

2015.

1. nagrada: Vlasta Linić, Ivorova loza
2. nagrada: Vesna Ljubić Sammartino, A Kupa teče
3. nagrada: Sebastijan Antonio Kukavica, Što ako jedne noći u tvoju samoću ušulja demon i upita te šta ako (solilokvij Ivana Antuna Zrinskog koji umire pomračenog uma u tvrđavi Schlossberg)

Pohvaljene priče: Dodir struje Branke Primorac, Mačka Blaženke Slovenec, Majčino pismo Doris Pandžić, Na kupalištu Dinke Premužić, Stablo u snijegu Anele Borčić, Kiša Gordane Lenić i Carstvo tišine Vinka Drače.^[5]

2016.

1. nagrada: Zdenka Maltar, Kad Ana Karenjina plače
2. nagrada: Kristina Gavran, Nalivpero
3. nagrada: Ivan Katičić, Žena u plavom

Pohvaljene priče: Munjara Marte Glowatzky Novosel, To su bili naši dani Denisa i Anite Peričić, Ispovijed Jelene Ignjatove, godine Gospodnje 1751. Vinka Drače, Nevidljivi Tamare Lovey, Modri Ružice Aščić, Velika ljubav u maloj priči Ljiljane Matković i Veronikino srce Danile Linić.^[6]

2017.

1. nagrada: Danila Linić, Ispovijed oca Vjekoslava (Aloisiusa) redovnika Pavlina
2. nagrada: Senka Čorak, Miris divlje naranče
3. nagrada: Marija Dukić, Kao snijeg

Pohvaljene priče: Moje drago serce Ivane Adlešić Pervan, Sretan kraj Snježane Babić-Višnjić, Vrisak Kamuela Efoja ^[7], Akvareli smrti Igora Ivka, Moje drago serce Erika Matejaka, Skrivena u lopočima Ljiljane Matković i Vještica Marina Pelaića.^[8]

2018.

1. nagrada: Senka Čorak, Ključonoša
2. nagrada: Andy Jelčić, Sutra budu mene glavu sekli
3. nagrada: Ivana Josić, Opet je kidnuo

Pohvaljene priče: Dva Petra i treći, Lidije Barte, Priča o doktorici i vojniku, Marije Dukić, I ja tebe, Dražena Filoševića, Nikog nema doma, Zdenke Maltar , Profil utvrde, Suzane Matić, Dvadeseti devet godina, i tek ponešto dana, Denisa i Anite Peričić te Pero i Katica, Ines Trkulje.^[9]

Izvori

Bilješke i literatura

↑ http://www.matica.hr/vijenac/567/tezakovi-dani-u-ozlju-25111/, pristupljeno 16. siječnja 2018.
↑ https://www.kriticnamasa.com/item.php?id=749, pristupljeno 16. siječnja 2018.
↑ http://kaportal.rtl.hr/promo/tajna-prijateljice-noci, pristupljeno 16. siječnja 2018.
↑ Popis dobitnika i pohvaljenih za 2014. godinu dobiven od Bogdana Bošnjaka, voditelja Gradske knjižinice i čitaonice Ivana Belostenca Ozalj, 17. siječnja 2018.
↑ REZULTATI međunarodnog natječaja za kratku ljubavnu priču „Moje drago serce“ Ozalj 2015., Gradska knjižinica i čitaonica Ivana Belostenca Ozalj, www.gkc-ivanabelostenca.hr, objavljeno 25. travnja 2015., pristupljeno 16. siječnja 2018.
↑ Međunarodni natječaj za kratku ljubavnu priču „Moje drago serce“, Ozalj, 2016., Gradska knjižinica i čitaonica Ivana Belostenca Ozalj, www.gkc-ivanabelostenca.hr, objavljeno 25. travnja 2016., pristupljeno 16. siječnja 2018.
↑ Kamuel Efojo je pseudonim, a autor koji se pod njime krije nije bio voljan otkriti svoj identitet
↑ Proglašenje dobitnika nagrade "Stjepko Težak, Gradska knjižinica i čitaonica Ivana Belostenca Ozalj, www.gkc-ivanabelostenca.hr, objavljeno 8. ožujka 2017., pristupljeno 16. siječnja 2018.
↑ Nataša Lusavec Colarić, Senka Čorak osvojila nagradu “Stjepko Težak” za priču “Ključonoša”, trend.com.hr, 28. travnja 2018., pristupljeno 30. siječnja 2019.

Vanjske poveznice

WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Pismo Petra Zrinskog

Mrežna mjesta

Gradska knjižnica i čitaonica Ivana Belostenca Ozalj

[1] ttp://www.matica.hr/vijenac/567/tezakovi-dani-u-ozlju-25111/, pristupljeno 16. siječnja 2018.

[2] ttps://www.kriticnamasa.com/item.php?id=749, pristupljeno 16. siječnja 2018.

[3] ttp://kaportal.rtl.hr/promo/tajna-prijateljice-noci, pristupljeno 16. siječnja 2018.

[4] Popis dobitnika i pohvaljenih za 2014. godinu dobiven od Bogdana Bošnjaka, voditelja Gradske knjižinice i čitaonice Ivana Belostenca Ozalj, 17. siječnja 2018.

[5] REZULTATI međunarodnog natječaja za kratku ljubavnu priču „Moje drago serce“ Ozalj 2015., Gradska knjižinica i čitaonica Ivana Belostenca Ozalj, www.gkc-ivanabelostenca.hr, objavljeno 25. travnja 2015., pristupljeno 16. siječnja 2018.

[6] Međunarodni natječaj za kratku ljubavnu priču „Moje drago serce“, Ozalj, 2016., Gradska knjižinica i čitaonica Ivana Belostenca Ozalj, www.gkc-ivanabelostenca.hr, objavljeno 25. travnja 2016., pristupljeno 16. siječnja 2018.

[7] Kamuel Efojo je pseudonim, a autor koji se pod njime krije nije bio voljan otkriti svoj identitet

[8] Proglašenje dobitnika nagrade "Stjepko Težak, Gradska knjižinica i čitaonica Ivana Belostenca Ozalj, www.gkc-ivanabelostenca.hr, objavljeno 8. ožujka 2017., pristupljeno 16. siječnja 2018.

[9] Nataša Lusavec Colarić, Senka Čorak osvojila nagradu “Stjepko Težak” za priču “Ključonoša”, trend.com.hr, 28. travnja 2018., pristupljeno 30. siječnja 2019.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]