Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Muslimanska napredna stranka

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 435435 od 19. ožujak 2022. u 10:20 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Muslimanska napredna stranka (MNS), muslimanska politička stranka u Bosni i Hercegovini, osnovana je 1908. godine, od strane "Naprednih muslimana". Na čelu joj je bio Ademaga Mešić. Zastupala je prohrvatski stav, ali je zbog slabe podrške širih masa revidirala svoj program i 1910. promijenila ime u Muslimanska samostalna stranka (MSS). Najveća muslimanska politička stranka nakon izbora 1910. bila je Muslimanska narodna organizacija (MNO).

Osnivač Ademaga Mešić nije se slagao s Muslimanskom narodnom organizacijom, protuaustrijskom i sa srpskom politikom povezanom organizacijom, proistekloj iz muslimanskog pokreta za vakufsko-mearifsku autonomiju,. Muslimansku naprednu stranku radi promicanja pravaške ideologije i hrvatskog nacionalizma među bosansko-hercegovačkim muslimanima i suzbijanja srpskih političko-nacionalnih pretenzija prema Bosni i Hercegovini.[1]

Nakon proglasa aneksije 1908., kada je MNO bio u opoziciji, MNS je vidio mogućnost da se nametne kao politički predstavnik muslimana te su podržali aneksiju. Veoma se je zanimao za obećani ustav, još od careva proglasa. U svezi s tim, u svojemu poluslužbenom glasilu Muslimanska svijest zagovara pripajanje Bosne i Hercegovine matici Hrvatskoj, u čemu je MNS vidio način rješavanja ustavnog pitanja. Osim toga traži zaštitu jezika domaćeg stanovništva Bosne i Hercegovine od kolonizacije favoriziranih narodnosti u Monarhiji, u prvom redu Nijemaca.

Vidi još

Bosanski sabor

Literatura

  1. Hasanbegović, Zlatko. Iz korespondencije Ademage Mešića uoči uspostave Banovine Hrvatske. Pismo Društva bosansko-hercegovačkih Hrvata u Zagrebu reis-ul-ulemi Fehimu Spahi i vrhbosanskom nadbiskupu Ivanu Šariću iz svibnja 1939. // ČSP, br. 3. (2008.), str. 969.–998. (Hrčak), str. 971.