Mirjan Damaška

Mirjan Damaška (Brežice, 8. listopada 1931.), američki i hrvatski akademik i pravnik, stručnjak za komparativno, međuanrodno kazneno pravo. Bio je sveučilišni profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1970. bio i vršitelj dužnosti dekana. Trenutno je sterlinški profesor emeritus na Pravnog fakulteta na Sveučilištu Yale, gdje predaje od 1976.

Životopis

Mirjan Damška rođen je u Brežicama području današnje Slovenije u hrvatskoj obitelji u vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Bio je vrlo darovito dijete. Bavio se slikanjem, glazbom i učenjem jezika, kasnije savladavši njih šest. Pred Drugi svjetski rat obitelj mu se preselila u Zagreb, gdje je Damaška završio osnovnu školu i gimnaziju, nakon čega se 1950. upisao na Pravni fakultet u Zagrebu. Kao student je pokazivao zanimanje za znanost, pa je na četvrtoj godini dobio stipendiju za studij na Haškoj akademiji za međunarodno pravo u Nizozemskoj. Diplomirao je na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1955. Iduće godine stekao je diplomu iz poredbenog prava na Fakultetu za poredbeno pravo u Luksemburgu. Nakon kraćeg vremena provedenog u sudskoj praksi, krajem 1956. opredijelio se za sveučilišnu karijeru. Izabran je za asistenta na zagrebačkom Pravnom fakultetu u predmetu Kazneni postupak. Doktorirao je 1960. na Pravnom fakultetu u Ljubljani s disertacijom o okrivljenikovom iskazu kao dokaznom sredstvu u suvremenom kaznenom postupku kao jedan od najmlađih doktora znanosti u FNR Jugoslaviji.

Postao je najmlađi redovni profesor na Sveučilištu u Zagrebu, a djelovao je na katedri iz kaznenog procesnog prava kod prof. Vladimira Bayera. Vršitelj dužnosti dekana zagrebačkog Pravnog fakulteta postao je 1970. U to vrijeme bio je jedan od najznačajnijih znanstvenih autoriteta u SR Hrvatskoj na području kaznenog procesnog prava. Nakon Hrvatskog proljeća 1971., otišao je u SAD, gdje je najprije predavao na Pravnom fakultetu Sveučilišta Pennsylvania između 1972. o 1976., nakon čega je dobio ponude triju prestižnih sveučilišta - Berkeleya, Harvarda i Yalea. Prihvatio je mjesto profesora na Pravnom fakultetu Sveučilišta Yale, gdje i danas predaje kao sterlninški profesor emeritus. Damaška predaje ili je predavao komparativno pravo, međunarodno kazneno pravo, dokaze, kazneno pravo, kazneni postupak, međunarodno privatno pravo i komparativno kazneno pravo.

Svojim znanstvenim radom pridonio je suvremenom oblikovanju komparativnog prava. Smatra se jednim od najinovativnijih i najutjecajnijih znanstvenika u protekla tri desetljeća u komparativnom pristupu promišljanju pravnih instituta, napose u području kaznenog procesnog prava i dokaznog prava. Uz mnogobrojne radove, studije, istraživanja i predavanja, napisao je i trinaest knjiga. Stručnjaci knjigu The Faces of Justice and State Authority (1986.; Lica pravosuđa i državna vlast, 2008.) smatraju njegovim najznačajnijim djelom. Ta je knjiga jedno od najvažnijih djela prošlog stoljeća u oblasti komparativnog postupovnog prava. Bitno je utjecala na gledanje i razumijevanje različitih pravnih sustava i upozorila na važnost odnosa između društvene kulture i načina na koji određena društva rješavaju sporove. Prevedena je na nekoliko jezika. Uz to napisao je i druga značajna djela. Okrivljenikov iskaz kao dokaz u suvremenom krivičnom procesu (1962.), Rječnik krivičnog prava i postupka (koautor, 1966.), Poredbeno pravo (Comparative Law, koautor, 1988.), Dokazno pravo u lutanju (Evidence Law Adrift, 1997.). Objavio mnogobrojne radove u inozemnim časopisima, uglavnom iz područja kaznenog prava i postupka, građanskog postupka, pravne povijesti, poredbenog prava i pravne teorije.

Damaška je savjetovao hrvatske vlade u odnosima s Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Imenovan je posebnim savjetnikom predsjednika vlade Ive Sanadera 2010., i agentom Republike Hrvatske ispred Međunarodnog suda pravde, gdje je vodio tim hrvatskih i britanskih pravnika u slučaju Hrvatske protiv Srbije.

Sudjelovao je u radu raznih znanstvenih skupova i kongresa, bio gostujući profesor na mnogim pravnim fakultetima diljem svijeta. Dobitnik je niza prestižnih priznanja, među koja se ubrajaju priznanje za životno djelo Američke udruge za komparativno pravo iz 2009., Red Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića iz 2006. te počasni doktorati Sveučilišta u Paviji od 2005. i Sveučilišta u Zagrebu od 2012. Redovni je član Američke akademije znanosti i umjetnosti od 1994. i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 2002. Pored toga član je i Američke udruge za komparativno pravo od 1977., Međunarodne akademije komparativnog prava od 1986. i Međunarodne udruge kaznenog prava.