Fra Mijo Čuić (Bukovica, Tomislavgrad, 10. studenog 1882. - Mostar 8. siječnja 1959.), hrvatski filozof i teolog, hercegovački franjevac.
Životopis
Sin Joze i Anđe (rođ. Andrić). Kršteno ime mu je Ivan. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Širokom Brijegu (1893. – 1900.). Studirao je filozofiju i teologiju u Mostaru i Fuldi, Njemačka. U franjevački red stupio je 4. listopada 1900. na Humcu. Uzeo je redovničko ime Mijo, što su ga nosila dvojica predhodnika – fratara iz iste obitelji. Privremene zavjete položio je 1901., a svečane 10. ožujka 1904. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1905.
Kao svećenik vršio je službu kapelana i zamjenika učitelja novaka na Humcu (1906. - 1913.), te istodobno službu vjeroučitelja u školi u Ljubuškom. Učitelj bogoslova u Mostaru bio je jednu godinu (1913. - 1914.). Nadžupnik je i vjeroučitelj u Županjcu 1914. - 1919. Njegova služba u Županjcu bila je vrlo teška zbog rata koji je tada trajao. Nakon toga odlazi na misionarsku službu među Hrvate u SAD-u (1919. - 1921.). Ponovno se vraća u Duvno (Županjac) te punih 15 godina vrši službu nadžupnika i vjeroučitelja (1921.-1936.). Do 1941. u Tomislavgradu pomoćnik je župnika u svećeničkom i pastoralnom radu i vodi sve poslove oko izgradnje samostana.
Od 1941. do 1942. misionar je u Hrvatskoj, a od 1941. do 1944., s prekidima zbog provala i pustošenja partizana, vjeroučitelj je u Tomislavgradu. Rat i nesigurnost prisilili su ga da 1944. napusti Duvno. Sklonio se u Hrvatsku. Sljedeće godine Mijo je imenovan vizitarom franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Dalmaciji. Na putu za Dalmaciju početkom kolovoza 1945. uhićen je u Rijeci (ili Trstu) i počinje njegov mučenički život optuženika i osuđenika (1945.-1953.). Kao teški bolesnik (paraliziran) pomilovan je 1953. Otada živi u Mostaru, gdje ga je i preminuo 8. siječnja 1959. Pokopan je na groblju Šoinovac u Mostaru.