Kasni srednjokineski jezik (ISO 639: ltc), povijesni jezik kineske skupine, sinotibetske porodice, ranija forma kineskog koji se govorio negdje od 7 do 10 stoljeća iza Krista na području sjeverne Kine[1].
Bio je standardni jezik diastije Tang čije je središte bio Chang'an[2].
Literatura
- Edwin G. Pulleyblank, Lexicon of Reconstructed Pronunciation