Zagreb na Savi
Zagreb na Savi je multidisciplinarni projekt iskorištavanja rijeke Save od granice sa Slovenijom do Siska, a prvenstveno je namijenjen rješenju zagrebačkih potreba vodoopskrbe, obrane od poplava, zaštite okoliša i korištenja hidroenergetskih potencijala toka Save. Tvrtka smještena u Zagrebu, Program Sava d.o.o. dobila je povjerenje Vlade RH te mandat za upravljanje cijelim projektom. Osim nje uključeni su i Vlada RH, Hrvatske vode, Grad Zagreb, Zagrebačka županija, Sisačko-moslavačka županija te HEP grupa.[1]
Povijest[uredi]
Mnogi gradovi u svijetu pa tako i u Europi leže na rijekama, velika većina njih je saživjela sa svojim rijekama, od Berlina i Spreea preko Dunava i svih njegovih velikih gradova u Europi do Ljubljane koja je također na Savi. Zagreb još od vremena starih Rimljanja nije koristio vodni potencijal iako se nalazio na vodenom put Neviodunum (kod Krškog) – Andautonija – Siscia što dokazuje i činjenica da se između samog grada i rijeke nalazila ogromna često nepremostiva močvara. Grad i gradski oci ne znaju što bi sa rijekom do dolaska Milana Lenucija na prijelazu s 19. na 20. stoljeće kada niču prvi planovi za Savu, doduše ne u prvom planu. Prema Lenucijevoj ideji Zagreb je trebao dobiti industrijsku zonu istočno od Trnja koja bi sadržavala kompleks sajmišta, klaonicu, spalionicu smeća te kemijsku tvornicu i gradsku luku. Poplave su neminovna poveznica Zagreba i Save, a posljednja se zbila 1964. kada je i izgrađen kolosalni nasip koji danas doslovno dijeli grad na dva dijela.
Koncepcije[uredi]
Kako su u Republici Sloveniji već izgrađene tri hidroelelektrane HE Boštanj, HE Arto - Blanca te HE Krško ukupno instalirane snage 110.5 MW a u planu je pustiti u pogon i još dvije u Mokricama i Brežicama pri čemu bi potonja bila najveća s 45 MW, hrvatsko se rano posavlje susreće s problemima u i oko korita same rijeke. Tako se dno rijeke snižava sve više i više, a time se ugrožavaju podzemni pitki izvori na području grada Zagreba.
Do 2003. izrađeno je mnogo koncepata kako riješiti Savu u Zagrebu, a među njima je i ono koje trenutno vlada. Svima njima je zajedničko da veći dio protoka Save ide kroz Zagreb, ali prelaskom u novi milenij krenulo se i s novim razmišljanjima. Tako su razvijene dvije nove ideje. Prva se zasniva na studiji iz 2002. koju je izveo Elektroprojekt d.d. u suradnji s Građevinskim fakultetom u Zagrebu, a temelj joj je pet hidroelektrana HE Podsused, HE Prečko, HE Drenje te HE Zagreb. Ponuđene su i ideje: prilagodne kanala Sava - Odra te njegovo produljenje do Stružeca Posavskog odnosno u duljini pet kilometara, gradnje spremnika za HE Podsused čime bi se dodatno smanjile mogućnosti poplavljivanja, dodatno osiguranje nasipima Lonjskog i Odranskog polja, gradnja ustave u Palanjeku za bolju regulaciju prethodnog, brodsku prevodnicu u sklopu HE Strelečko te izgradnja mosta.
Najnovija i među strukom najprihvatljivija je ona iz 2013. Ona je prva koja većinski protok Save „šalje“ odteretnim kanalom Sava – Odra, odnosno u ovom konceptu proširenim i produljenim kanalom Sava – Sava do blizine Prevlake. Tim bi se postupkom trebalo prokopati još novih 5 kilometara dionice te proširiti kanal s desne strane jer su na lijevoj naselja, a dubina kanala bila bi između 6,3 do 10,9 metra. Znatno je veći broj predviđenih hidroenergetskih objekata nego u prvoj opciji. HE Podsused, HE Prečko kao u prvoj opciji te HE Sisak kao zamjena za HE Strelečko te četiri nove kroz sami Zagreb MHE Jarun, MHE Sanci, MHE Petruševec i MHE Ivanja Reka. Osim navedenih na putu Save od Slovenije do Siska nalazile bi se još: VHS Zaprešić, ustava Lučko, Kanal Sava-Sava s ustavom Odra, HES Sisak te ustava Palanjek.
HES Sisak[uredi]
Hidroenergetska stepenica Sisak je najjužnija točka u na cijelom toku Save od Slovenije preko Zagreba do Siska. Njena lokacija je predviđena nizvodno od ušća Kupe u Savu čime bi se stvorili uvjeti za iskorištavanje obje rijeke. Objekti koji bi sačinjavali samu stepenicu su: brana, strojarnica, objekti zaštite zaobalja (crpni bunari protiv podzemnih voda, crpne stanice, ustava i crpne stanice na ušću Odre u Kupu), nadvišenje nasipa, brodska predvodnica te ustava Palanjek. Kota uspora je 97 m.n.m. dok je kruna brane na 4 metra više. Instalirani protok ovog objekta je 3x150 m3/s, snaga 26,9 MW dok je godišnja prosječna proizvodnja 85,3 GWh. Prema posljednjim podacima previđeno je priključenje na visokonaponsku mrežu s naponskom razinom 110kV. Na desnoj strani obale uz branu koja je armirano betonska, riječnog tipa s 8 protočnih polja širine po 15 metara nalazi se masivna strojarnica. U samom bloku predviđena je ugradnja tri jedinice s dvostruko reguliranom Kaplan turbinom s horizontalnom osovinom te sinkronim generatorom. Ukupni troškovi gradnje iznose oko 106 802 200 eura.
Sustav malih hidroelektrana od HE Prečko do HES Sisak[uredi]
Ključno za iskorištavanje ove dionice koja praktički ide kroz sami grad je uvjetovanje dosega uspora na HE Sisak. Rijeka je već usporena i to pragom kod naselja Borovje – Šanci odnosno TE-TO u svrhu zaustavljanja vode za potrebe rashladnog sistema toplane. Na ovoj dionici predviđena je gradnja četiri male hidroelektrane koje će u potpunosti biti pod vodom, a preko njih će biti napravljeni dodatni prelazi preko Save. Uz svaki taj prijelaz predviđena je i brodska prevodnica za plovila II. kategorije plovnosti. Glavna zadaća ovog sustava je stabilizacija podzemnih voda te će svaka imati kvalitetan hidropotencijal u visini od 3,2 metra.
MHE Jarun[uredi]
Mala hidroelektrana Jarun nalazi se uzvodno od ušća potoka Vrapčak u blizini Sportskog parka Mladost. Njen bazen u duljini 4.6 kilometara duljine dobiva se uređenjem korita Save na trapezni profil u dnu širine 90 metara s nagibom pokosa 1:2. Pri njenom projektiranju stvorio se problem potoka Črnomerca i jezera Jarun. Potok Črnomerec dobit će mogućnost trajnog gravitacijskog ispuštanja s obzirom da je nivo donje vode MHE Jarun ispod kote dna jezera za desetak centimetara do 2 metra. Kod jarunskog jezera je problem što je njegov ispust potopljen, ali postoji mogućnost spajanja s jezerom Jarun. Troškovi izgradnje kreću se oko 38 milijuna eura, a prosječna godišnja proizvodnja dostiže 52GWh uz instalirane snage od 9,31 MW.
MHE Šanci[uredi]
Druga po redu mala hidroelektrana i to ona u blizini TE-TO Zagreb smještena je nizvodno od vodozahvata rashladne vode za TE-TO. Bazen MHE Šanci je u obliku trapeza profila širine u dnu 90m s nagibom pokosa 1:2 u dužini 6,1 km dubine od 4,6m s time da pri protoku od 750m3/s ta se razina podiže za otprilike 1,3 metra. Planirana instalirana snaga je 9,31 MW uz godišnju proizvodnju 52HWh, a planirani troškovi penju se do 21 milijun eura.
MHE Petruševec[uredi]
Smještena nizvodno od vodocrpilišta održavati će stalnu razinu vode u koritu Save od MHE Petruševec do MHE Šanci te će tako pozitivno djelovati na samo vodocrpilište. Također kao prethodne dvije ima predviđen trapezasti profil bazena širine 90 metara u dnu s nagibom pokosa 1:2. Ukupni troškovi izgradnje iznose 43,1 milijun eura pri čemu 4,5 ide na prevodnicu, 13,5 na bazen, a tek ostatak je čisti energetski trošak. MHE Petruševec nalazi se nešto više od kilometra uzvodno od Domovinskog mosta. Planirane je instalirane snage od 9,31 MW s prosječnom godišnjom proizvodnjom od 52 GWh.
MHE Ivanja Reka[uredi]
Posljednja mala hidroelektrana u nizu smještena je uzvodno od mosta kod Ivanje Reke na zagrebačkoj obilaznici odnosno u zoni budućeg novog zagrebačkog vodocrpilišta Kosnica. Nakon što se izgradi bazen mHE će biti i infiltracijski bazen vodocrpilišta. U dužini 4,9 kilometara također je ugrađen bazen trapeznog oblika. Zbog dodatnih troškova ukupna cijena ovog zdanja je 45,1 milijun eura pri čemu su energetski troškovi identični prošlim mHE-a. Snaga i prosječna proizvodnja su također identične u ciframa 9,31 MW odnosno 52 GWh.
HE Prečko[uredi]
Hidroelektrana Prečko jedna je od ključnih objekata projekta Sava. Naime, osim što se nalazi na početku ulaska u uži centar grada ona je posljednji objekt prije razdvajanja Save u grad i dalje prema Sisku. Njezine sastavnice su HE Prečko, ustava Lučko, ulaz u kanal Sava – Sava te bazen HE Prečko. Primarna zadaća ovog objekta je proizvodnja električne energije i regulacija čvora prema Zagrebu i Sisku za koju je zadužena ustava, a popratne zadaće čini stvaranje vodne površine za sportsko – rekreativno korištenje i revitalizacija vodocrpilišta i prirodne sredine. Kao i do sad spomenuti objekti i preko HE Prečko moći će se prometovati odnosno spojiti desno i lijevo zaobalje Save.
Sama hidroelektrana predviđena je kao pribranska elektrana s bazenom unutar nasipa koji je eventualno donje jezero RHE Medvednica. Ustava Lučko nalazi se u sklopu bazena te osigurava siguran upust voda Sava u odteretni kanal Sava – Sava. Režim rada je protočni, a elektrana je projektirana na instalirani protok od 500 m3/s uz nazivnu snagu na pragu elektrane 42 MW te 172,41 GWh/god. Strojarnica je smještena u lijevoj inundaciji vezana je uz betonsku i nasutu branu te s njima prevođuje Savu. Armirano je betonski objekt podijeljen na blok i halu strojarnice pri čemu su u bloku postavljene četiri proizvodne jedinice s cijevnom dvostruko reguliranom Kaplan turbinom s horizontalnom osovinom i sinkronim generatorom. Troškovi same hidroelektrane dosežu 133 milijuna eura, a zajedno s ustavom 163 milijuna eura.
HE Podsused[uredi]
Višenamjenski hidrotehnički sustav Podsused koristi rijeku Savu od njenog ulaza u Republiku Hrvatsku do Podsuseda. Za višenamjenske uloge sustava (osiguranje pitke i tehnološke vode, lokalni promet, rekreacija na vodenim površinama bazena) usvojen je pribranski koncept cijele hidroelektrane. Glavni dijelovi sustava su čvor zahvata, bazen i objekti uređenja i zaštite zaobalja. Brana i strojarnica smješteni su izvan korita rijeke radi lakšeg i ekonomičnijeg građevinskog zahvata. Strojarnica hidroenergetskog objekta je u pravcu sjeveroistok-jugozapad s osnovnom orijentacijom na nizvodnu stranu, a ona se sastoji od dva funkcionalna dijela: blok strojarnice s proizvodnim grupama te hala strojarnice s nizvodnom prigradnjom. Projektirana je Kaplan turbina s nazivnim protokom od 250m3/s te nazivnom snagom od 23,8 MW pri nazivnoj visini od 10,82 metra te snaga pri visini od 9,91 metar od 23,8 MW. Zbog kolebanja razine Save kroz Zagreb tijekom dana, ova je hidroelektrana napravljena kao protočna i to na sljedeća dva načina i to tako da se na protocima do 1500m3/s se održava maksimalni vodostaj. Na protocima od 1500 i više otvaraju se na brani protočna polja i prazni se bazen odnosno snižava vodostaj ispod radnog vodostaja te se time povećava nizvodni protok. Ukupni troškovi cijelog kompleksa dosežu 226 milijuna eura.
RHE Medvednica[uredi]
Reverzibilna hidroelektrana Medvednica bi pri svome ostvarenju bila druga elektrana takve prirode u Hrvatskoj nakon RHE Velebit pri čemu je u ovome projektu RHE Medvednica samo u eventualnoj koncepciji i to ovisno o potražnji te potrebama. Sastoji se od gornjeg bazena na lokaciji Bradovec, tlačnog dovodno-odvodnog cjevovoda, podzemne strojarnice , odvodnog/dovodnog tlačnog tunela s vodnom komorom, ulazno/izlazno građevinom u akumulaciju HE Prečko te pristupnog tunela i komandne zgrade. Lokacija gornjeg jezera nalazi se u dolomitnim naslagama čime je osigurana njegova izdržljivost. Za strojarnicu je predviđena lokacija pod zemljom i to duboko ispod podzemne vode. Predviđene su dvije turbine odnosno crpke, instalirani protok za turbinski rad je 100 m3/s te 38 m3/s za jednu crpku. Nazivna brzina vrtnje je 500 o/min dok je pri pobjegu 650. Maksimalna instalirana snaga elektrane je 384 MW dok proizvodnja u turbinskom radu seže 912 381 MWh/gidm a za crpni rad koristi 1 168 297 MWh/god. Ukupni trošak elektrane iznosi oko 414 milijuna eura. Zbog samih građevinskih i inih radova koji bi se trebali obaviti na projektu te koji bi promijenili i utjecali na okoliš RHE Medvednica je odbačena kao koncepcija te se dalje ne razvija.
| Naziv objekta | troškovi (u milijunima eura) | Snaga (MW) | Godišnja proizvodnja (GWh/god) |
|---|---|---|---|
| Odteretni kanal Sava - Sava | 494 | 42 | 172,41 |
| HE Prečko | 164 | 42,7 | 170,23 |
| HE Podsused | 226 | 9,3 | 52 |
| MHE Jarun | 38 | 9,3 | 52 |
| MHE Šanci | 43 | 9,3 | 52 |
| MHE Petruševec | 43 | 9,3 | 52 |
| MHE Ivanja Reka | 45 | 9,3 | 52 |
| HES Sisak s prevodnicom | 213 | 26,9 | 85,3 |
| RHE Medvednica | 414 | 384 | 912 za utrošak |
| 1,168 za crpljenje |
Utjecaj na okoliš[uredi]
Zahvatima na riječnom putu on će se sigurno izmijeniti, a utjecaje se može podijeliti na izravne (promjena prirodnih uvjeta u matičnim vodotocima te trajno potopljenje površina) te neizravne koji bi nastali tek gradnjom objekata. Izgradnjom bazena planiranih hidroelektrana dolazi do promjena prirodnih uvjeta što će prkositi dosadašnjim navikama biljnog i životinjskog svijeta rijeke i njezinog porječja. Osnovni parametar od kojeg se razlikuje sadašnje od planiranog stanja je brzina protoka vode tj. vrijeme izmjene vode. Život flore i faune ovisit će o dubini bazena, njegovoj površini i zapremnini, konfiguraciji terena, dotoku vode te načinu korištenja. Bitna stavka utjecaja je ekološko prihvatljiv protok, a on govori da mora biti zadovoljenja potreba održavanjem autohtonog živog svijeta nizvodno nakon zadovoljavanja nizvodnih korisnika i vlastitih potreba postrojenja. Glavna prepreka u projektu Zagreb na Savi bit će prijelaz riba i ostale faune kroz samo brane koje će se morati riješiti posebnim ribljim prolazima. Tako definiranje, zbog protočnosti elektrane, definiranje nakon svake brane ekološkog protoka nije potrebno.
Izvori[uredi]
- Koncepcijsko rješenje Višenamjenskog hidrotehničkog sustava uređenja, zaštite i korištenja rijeke Save i zaobalja od granice s R. Slovenijom do Siska
- službene stranice projekta