Ilići
| Ilići | |
|---|---|
  Ilići | |
| Entitet | Federacija BiH |
| Županija | Hercegovačko-neretvanska županija |
| Općina/Grad | Mostar |
| Zemljopisne koordinate | 43°20′48″N 17°46′12″E / 43.3467°N 17.7699°E |
| Stanovništvo (2013.) | |
| - ukupno | 2.585 |
 Ilići i rijeka Radobolja
| |
Ilići su naseljeno mjesto u gradu Mostaru, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.[1]
Povijest
U Ilićima je do osmanskih osvajanja postojala kod vrela Babun crkva sv. Ruže Viterbijske. Mostarci su se tu na njen blagdan okupljali, brali cvijeće, osobito ruže, radili cvjetni vijenci te umivali se u cvjetnoj vodi. Osmanski osvajači srušili su crkvicu, od koje su ostali zidovi. Na njoj je neki poturica sagradio mesdžid. Osmanlije su katoličkom običaju izmijenili naziv i svrhu, i na proljeće je tu bilo mjesto veselice za muslimane.[2][3]
Gradnja crkve sv. Franje u Ilićima na Babunu počela je 2000-ih. 2008. godine , izlivena je glavna ploča, tako je Crkva dobila svoju prvu zaštitu od kiše. Graditelji crkve su Graditelji, Bratovština brata Franje Ilići.[4]
Ispred crkve sv. Franje u Ilićima na Babunu nalazi se spomenik poginulim hrvatskim braniteljima.[5] O Ilićima u Domovinskom ratu snimljen je istoimeni dokumentarni film 2018. godine.
Stanovništvo
Popisi 1971. – 1991.
| Ilići | ||||||
| godina popisa | 1991.[6] | 1981. | 1971. | |||
| Hrvati | 2.684 (92,07%) | 2.216 (90,37%) | 1.780 (92,37%) | |||
| Muslimani | 142 (4,87%) | 124 (5,05%) | 111 (5,76%) | |||
| Srbi | 9 (0,30%) | 11 (0,44%) | 4 (0,20%) | |||
| Jugoslaveni | 57 (1,95%) | 84 (3,42%) | 9 (0,46%) | |||
| ostali i nepoznato | 23 (0,78%) | 17 (0,69%) | 23 (1,19%) | |||
| ukupno | 2.915 | 2.452 | 1.927 | |||
Popis 2013.
| Ilići | ||||||
| godina popisa | 2013.[1] | |||||
| Hrvati | 2.497 (96,60%) | |||||
| Bošnjaci | 62 (2,40%) | |||||
| Srbi | 4 (0,15%) | |||||
| ostali i nepoznato | 22 (0,85%) | |||||
| ukupno | 2.285 | |||||
Franjevačka Župa sv. Franje Asiškog- Ilići
Zaštitnik župe u Ilićima je sv. Franjo Asiški. Sadašnji župnik je fra Luka Marić. Susjedne župe: Župa Marije Majke Crkve-Katedrala, Župa sv. Ivana Apostola i Evanđelista, Župa sv. Barbare Rudnik, Župa sv. Petra i Pavla i Župa sv. Tome apostola. Na području župe sv. Franje Asiškog nalazi se crkva sv. Franje Asiškog i crkva Majke Božje u Vrelu Radobolje. Vrijedi spomenuti da su 1995.godine fratri započeli izgradnju crkve sv. Franje Asiškog na Babunu u Ilićima u spomen na ranu crkvu sv. Ruže Viterbijske koja je dolaskom Turaka srušena te pretvorena u džamiju. O tome govori i fra Petar Bakula u svome šematizmu gdje kaže kako je u samome Zapadnom dijelu Grada Mostara nalaze dvije crkve: crkva sv. Ruže Viterbijske na izvoru vode Babun i crkva Gospe Snježne u Smrčenjacima.
- Crkvica sv. Ruže Viterbijske nalazila se na vrelu Babun u Ilićima, a nakon što su je spalili, na njezinim su zidovima Turci izgradili vlastito vjersko zdanje – mesdžid, kojega je, da stvar bude tužnija, podigao neki poturica Temim prije 1676. godine, a koji je imao velike posjede po Ilićima, Cimu i Vihovićima te po zapadnoj Hercegovini. Stara je crkvica bila posvećena svetoj Ruži iz Viterba kojoj se u 18. godini života ukazala Bogorodica i ozdravila ju od teške bolesti. Ruža se potom zaredila kao franjevačka trećoredica te je javno hvalila Isusa i Mariju, zbog čega je progonjena. Preminula je na glasu svetosti u rodnom gradu 1251. godine, a uvrštena je u Rimski popis mučenika. Uza njezine je blagdane vezano cvijeće, napose ruže i cvjetni vijenci te umivanje u cvjetnoj vodi. Upravo zato turski ljetopisac Hivzija Hasandedić zapisuje kako se u Ilićima, 'na krajnjoj zapadnoj periferiji Mostara, nalazi mesdžid poznat pod imenom 'Džamija na Babunu', gdje su u prošla vrjemena pučani Mostara u proljeće izlazili i teferičili'. Zapravo su se svakoga 6. ožujka, na blagdan svete Ruže, tu katolici skupljali u molitvi, brali cvijeće i umivali se u njemu, u znamen štovanja svetice. Turci su, pak, zadržali zatečeni običaj okupljanja na tom mjestu, izmijenivši mu ime i svrhu, kako su ostalom učinili i s brojnim drugim običajima u gradu na Neretvi, što se tako izokrenuto sačuvalo među muslimanskim pukom i do današnjih dana.
Poznate osobe
- Nikola Bubalo, pjesnik i putopisac.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 4. lipnja 2019.
- ↑ Poskok.info Mostarske crkve prije turske okupacije. Mačem širili vjeru, rušenjem gradili bogomolje. PIŠE: Darko Juka , tjednik Republika. 31. srpnja 2009. (pristupljeno 16. kolovoza 2017.)
- ↑ Prvi.tv Darko Juka: Mostarske džamije crkvenih korijena 3. ožujka 2017. (pristupljeno 21. kolovoza 2017.)
- ↑ Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća Prilozi članova: Bobo Mostarac: Mostar slavi, gradi i ne zaboravlja, 13. ožujka 2008. (pristupljeno 6. ožujka 2020.) Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća (http://hakave.org/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatsko kulturno vijeće - hakave.org.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje. - ↑ HVIDRA Mostar Lipanjske zore: Ilići u Domovinskom ratu, 4. lipnja 2018. (pristupljeno 6. ožujka 2020.)
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
Nedovršeni članak Ilići koji govori o naselju u Bosni i Hercegovini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
| |||||