Hrvatski dojavni ured "Croatia" bio je državna novinska agencija Nezavisne Države Hrvatske. Agencija je osnovana 1941. godine, isprva pod imenom "Velebit". Ime agencije je 29. listopada 1941. godine promijenjeno u Hrvatski dojavni ured "Croatia".[1]
Prvi glavni urednik agencije je bio Matija Kovačić.[2]
Djelovanje HDU "Croatia"
Hrvatski dojavni ured Croatia davao je svakog dana domaće političke vijesti, te vanjskopolitičke vijesti svojih dopisnika u glavnim europskim gradovima, oslonjena na vijesti agencija zemalja koje su bile saveznici i prijatelji NDH. Kako je i uobičajeno kod država u ratu, urednička politika se prilagođavala ratnoj propagandi.[3] Agencija je uz pojedine vijesti davala i obvezujuće opaske o tome kako i na kojem mjestu objaviti pojedinu vijest. Kao dio općega sustava cenzure, imala je ključan utjecaj na uređivačku politiku dnevnog tiska u NDH.[4] Do listopada 1942. god. Državni izvještajni i promičbeni ured (DIPU), a potom Glavno ravnateljstvo za promičbu (GRP), su pomno nadzirali i objave samog Hrvatskog dojavnog ureda. [5]
Novinari u HDU - kao i inače novinari u medijima NDH - su radili uz snažnu autocenzuru, a povremeno su strogoj cenzuri ipak morali objašnjavati greške kod prevođenja stranih tekstova i slično. Osim Glavnog ravnateljstva za promičbu, cenzuru je u pogledu vanjske politike provodio i Novinski odsjek Ministarstva vanjskih poslova, a u uredima GRP-a su bili prisutni i predstavnici Ministarstvo unutarnjih poslova. U novinske redakcije su fizički dolazili agenti Ustaške nadzorne službe, koji su imali široke ovlasti.[6]
Kraj HDU, uslijed pada NDH
Na Prvom kongresu kulturnih radnika Hrvatske održanom u Topuskom, 25.-27. lipnja 1944. odlučeno je da će Hrvatski dojavni ured "Croatia" po uočekivanom zauzimanju Zagreba preuzeti Odjel informacija ZAVNOH-a.[7]
Zadnji nadstojnik HDU "Croatia" bio je Daniel Uvanović. Nakon pada NDH u svibnju 1945. god. Uvanović se bio sklonio u Rim, odakle ga Britanci 1947. godine izručuju Jugoslaviji, gdje je nakon suđenja iste godine pogubljen - slično sudbini mnogih drugih novinara iz doba NDH.[8]
Izvori
- ↑ A. Mataić. "ZAKONSKA ODREDBA o osnutku i radu Hrvatskog dojavnog ureda »Croatia«, U , str. 22.zbirke "ZAKONI, ZAKONSKE ODREDBE I NAREDBE PROGLAŠENE OD 30. LISTOPADA DO 20. STUDENA 1941. KNJIGA VIII. (Svezak 71.-80.)"". KNJIŽARE ST. KUGLI, ZAGREB. https://www.sistory.si/cdn/publikacije/37001-38000/37532/zakoni_zakonske_odredbe_i_naredbe_VIII.pdf Pristupljeno 24. rujna 2020.
- ↑ Božidar Novak. "O ulozi i važnosti Hine u hrvatskom medijskom prostoru". Medijska istraživanja : znanstveno-stručni časopis za novinarstvo i medije, Vol. 12 No. 1, 2006.. https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=36181 Pristupljeno 21. rujna 2020.
- ↑ Aleksandra Bednjanec Vuković. "Josip GRBELJA, Uništeni naraštaj. Tragične sudbine novinara NDH, Zagreb 2000., 233 str. (prikaz knjige)". Časopis za suvremenu povijest, Vol. 33 No. 2, 2001.. https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=306115 Pristupljeno 23. rujna 2020.
- ↑ Nikola Anušić i dr.. "Obljetnice Minhenskog puča u dnevnom tisku Nezavisne Države Hrvatske". Radovi : Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Vol. 46 No. 1, 2014.. https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=199374 Pristupljeno 21. rujna 2020.
- ↑ Alan Labus. "POLITIČKA PROPAGANDA I KULTURNA REVOLUCIJA U „NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ“". Informatologia, Vol. 44 No. 3, 2011.. https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=108094 Pristupljeno 21. rujna 2020.
- ↑ Alan Labus. [https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=162967 "Upravljanje medijima, cenzura, te položaj i uloga novinara u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj"]. Studia lexicographica : časopis za leksikografiju i enciklopedistiku, Vol. 3 No. 1-2(4-5), 2009.. https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=162967 Pristupljeno 21. rujna 2020.
- ↑ DRAGAN JURAK (26. veljače 2017.). "Drago Roksandić, Vlatka Filipčić Maligec : Kultura hrvatskog antifašizma". Moderna vremena. https://mvinfo.hr/clanak/drago-roksandic-vlatka-filipcic-maligec-kultura-hrvatskog-antifasizma Pristupljeno 21. veljače 2020.
- ↑ Alan Labus,ibid.