Konstanca Aragonska
- Za njenu pranećakinju, pogledajte "Konstanca Aragonska, gospa Villene".
Konstanca Aragonska | |
---|---|
Konstanca na prijestolju | |
kraljica Ugarske i Hrvatske | |
Prethodnik | Margareta Francuska |
Nasljednik | Beatrica d’Este |
kraljica Sicilije | |
Prethodnik | Irena Anđelina |
Nasljednik | Izabela II. Jeruzalemska |
Suprug | Fridrik II. |
Djeca | |
Ladislav III. Henrik (VII.) | |
Puno ime | |
Constanza de Aragón y Castilla | |
Otac | Alfons II. Aragonski |
Majka | Sanča Kastiljska |
Rođenje | 1179. |
Smrt | 1222. |
Pokop | katedrala, Palermo |
Vjera | rimokatoličanstvo |
Konstanca Aragonska (španjolski Constanza de Aragón y Castilla; 1179. – 23. lipnja 1222.) bila je isprva kraljica Ugarske i Hrvatske, a poslije i Njemačke i Sicilije te također carica.
Životopis
Rođenje i rani život
Konstanca je rođena 1179. kao kći Alfonsa II. Aragonskog[1] i kraljice Sanče Kastiljske. Bila je sestra Petra II. Katoličkog.[2]
1196. Alfons je umro, a Petar ga je naslijedio. Petar je dogovorio brak između Konstance i ugarskog kralja Emerika. Vjenčanje je održano 1198.[3]
Bijeg
1199. Konstanca je rodila sina Ladislava, koji je postao kralj Ladislav III. nakon očeve smrti, premda je bio samo dijete. Njegov je stric, Andrija II., bio regent. Ladislav i Konstanca bili su njegovi zatočenici, ali su pobjegli u Beč.
1205. Ladislav je umro. Stric je preuzeo njegovo tijelo i pokopao ga.
Drugi brak
Konstanca je otišla svojoj majci u samostan. Njezin brat Petar ponovno joj se umiješao u sudbinu – htio je dobre odnose s papom Inocentom III. Papa je naumio Konstancu dati Fridriku II.
15. kolovoza 1209. Konstanca i Fridrik su se vjenčali u Messini. Okrunjena je za kraljicu Sicilije. Njezin je muž imao samo 14 godina.
1211. Konstanca je rodila Henrika koji se pobunio protiv oca.
1220. Konstanca je postala carica.
Smrt
Konstanca je umrla od malarije 1222. u Cataniji, a pokopana je u katedrali u Palermu.
Izvori
- ↑ Gestis Comitum Barcinonensium (kronika prema kojoj je gospa Konstanca bila najstarija kći svog oca)
- ↑ Infante doña SANCHA de Aragón
- ↑ Chronicon Dubnicense