Ivan I. Cimisk | |
---|---|
Ivan I. Cimisk | |
bizantski car | |
Vladavina | 969. – 976. |
Prethodnik | Nikefor II. Foka |
Nasljednik | Bazilije II. |
Supruge | Marija Sklerina Teodora |
Dinastija | Makedonska dinastija |
Rođenje | o. 1175. |
Smrt | o. 924. |
Vjera | pravoslavac |
Ivan I. Cimisk (grč. Ἰωάννης Τσıμıσϰῆς, Iōánnēs I Tzimiskēs) (Carigrad, o. 924. – Carigrad, 10. siječnja 976.), bizantski car od 969. i najsposobniji bizantski vojskovođa svojega doba.
Životopis
Bio je potomak armenske aristokratske obitelji. Sudjelovao je zajedno s caricom Teofano u umorstvu prethodnika Nikefora II. Foke, nakon čega ga je vojska izglasala za novoga cara. Međutim, carigradski patrijarh Polieukt nije ga htio okruniti za cara sve dok ne progna caricu Teofano i ne kazni careve ubojice, svoje pomagače. Tek kada je to učinio patrijarh ga je svečano okrunio za cara.
Kako bi zadovoljio princip legitimiteta vlast, Cimisk se oženio Teodorom, kćerkom caraKonstantina VII. i tetkom malodobnih carevića Bazilija i Konstantina, uslijed čega je ujedno postao i njihovim skrbnikom i zaštitnikom.
Rodbina ubijenog cara, pod vodstvom njegova nećaka Barde Foke i kurpalata Lava Foke digla je pobunu protiv Cimiskove vlast, no ugušio ju je carev šurjak Barda Skler, te je zatvorio uzurpatora i njegovu obitelj u samostan na otoku Hiju, a kuropalatu Lava je dao oslijepiti.[1]
Budući da je Kijevska Rus predstavljala veliku opasnost po Bizant, bilo sama ili u savezu s Bugarskom, Cimisk je odlučio organizirati ratni pohod protiv Bugarske. U travnju 971. godine, Cimisk je ostvario blistavu pobjedu nad bugarskom vojskom kod Velikog Preslava te osvojio bugarsku prijestolnicu i zarobio svrgnutog cara Borisa II. Odmah nakon toga pohitao je s vojskom prema podunavskom gradu Silistriji te je opkolio grad, a s Dunava ga je napadala bizantska flota bacajući grčku vatru. Nakon teških borbi, knez Svjatoslav se konačno predao u srpnju 971. godine, nakon čega je obećao da će se povući iz Bugarske, da se više neće pojavljivati na Balkanu i da će pomagati Bizantu u obrani od drugih neprijatelja. Tom velikom pobjedu, Bizant se riješio nezgodnog suparnika i ujedno stavio Bugarsku pod vlast Bizantskog Carstva.[2]
Car Ivan Cimisk krenuo je 972. godine u rat protiv Arapa na istoku Carstva, gdje je od Fatimida osvojio 975. godine Siriju i dio Palestine. U Siriji se razbolio, vjerojatno od tifusa te se u Carigrad vratio u teškom stanju. Umro je početkom 976. godine, nakon samo šest godina vladavine, a naslijedio ga je sin cara Romana II., Bazilije II. Bugaroubojica s kojim je Carstvo doživjelo svoj drugi vrhunac.
Bilješke
Literatura
- Ostrogorski, Georgije, Povijest Bizanta 324. - 1453., Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2006. ISBN 953-212-297-4
Vanjske poveznice
- Ivan I. Cimiskes - Hrvatska enciklopedija
- Ivan I. Cimiskes - Proleksis enciklopedija
- John I Tzimisces - Britannica Online (engl.)
Prethodnik: | Bizantski carevi | Nasljednik: |
Nikefor II. Foka (963.-969.) | Bazilije II. (976.-1025.) |