Hans-Peter Rullmann
| Hans-Peter Rullmann | |
| Hans-Peter Rullmann | |
| Rođenje | 1. listopada 1934., Hamburg |
|---|---|
| Smrt | 29. siječnja 2000., Hamburg |
| Nacionalnost | Nijemac |
| Zanimanje | novinar, publicist |
| Portal o životopisima | |
Hans-Peter Rullmann, (Hamburg, 1. listopada 1934. – Hamburg, 29. siječnja 2000.), bio je njemački novinar i publicist. Bio je politički zatvorenik u komunističkoj Jugoslaviji te urednik revije Hrvatska domovina u Hamburgu.
Životopis[uredi]
Hans-Peter Rullmann rodio se u Hamburgu 1934. godine. Nakon studija ekonomije bio je od 1959. prvo u Ljubljani, a zatim u Beogradu kao dopisnik njemačkih novina (Der Spiegela) i radijskih postaja. 10. ožujka 1970. godine uhićen je zbog navodne vojne špijunaže.[1] 28. rujna iste godine započeo je pred Vojnim sudom u Beogradu proces protiv njega a 6. siječnja 1971. godine osuđen je na šest godina robije.[1] Nakon revizije procesa, u lipnju 1971. godine, oslobođen je i vratio se je u Njemačku.
Kao slobodni novinar Rullmann izdavao je Ost-Dienst, tromjesečnik koji se bavio problematikom država istočne Europe pod komunizmom (s posebnim osvrtima na Jugoslaviju), a zatim mjesečnik na engleskome jeziku That's Yugoslavia (kasnije That was Yugoslavia: information and facts koja je izlazila od 1987. do 2014. godine).[2]
Kolovoza 1984. osnovao je prvi hamburški regionalni časopis homoseksualaca Die Hamburger Gay Information (HGI).[3]
Rullmann je osnovao i "Njemačko-Hrvatsko Društvo" (Deutsch-kroatischen Gesellschaft e.V.) sa sjedištem u Hamburgu i bio njegovim predsjednikom sve do raspuštanja.[4]
Zbog njegove dugogodišnje predanosti borbi za ljudska prava u ondašnjoj Jugoslaviji i za pravo na samoodređenje naroda u njoj, američki su ga Hrvati listopada 1990. proglasili Hrvatom godine, iako nije bio Hrvat, a grad Los Angeles odlikovao ga je potvrdom o časti.[3]
Još prije priznanja Hrvatske 1991. surađivao je s predsjednikom Odbora za ljudska prava s još nepriznatog Kosova, Ademom Demaqijem.[3]
Godine 1995. okončao je svoju novinarsku karijeru i povukao se u privatnost. Od te iste godine živio je u marokanskom Agadiru.[3]
Umro je u Hamburgu 29. siječnja 2000. godine.
Djela[uredi]
Nepotpun popis:
- Tito. Vom Partisan zum Staatsmann, Goldmann, München, 1980.
- Mordauftrag aus Belgrad: Dokumentation über die Belgrader Mordmaschine, Ost-Dienst, Hamburg, 1980.
- Assassinations Commissioned by Belgrade, Ost-Dienst, Hamburg, 1981.
- Lech Walesa. Der sanfte Revolutionär, Goldmann, München, 1981. (2. izd. 1982.)
- Wer sind das--die Kroaten?, Ost-Dienst, Hamburg, 1981.
- Die "Verschwörung": [Kroatische Folterdokumente], Ost-Dienst, Hamburg, 1981.
- Ubojstva naređena iz Beograda: dokazi o jugoslavenskom ubilačkom stroju, Ost-Dienst, Hamburg Toronto Melbourne, 1984.
- Der Fall Demjanjuk - Unschuldiger oder Massenmörder ? Zur Beweislage und zu den politischen Hintergründen des Prozesses in Jerusalem, H. Wild, Sonnenbühl, 1987. (3. izd.)
- Victim of the Holocaust, Unchain, Newark, N.J., 1987.
- Krisenherd Balkan. Jugoslawien zerbricht, Facta Oblita Verlag, Hamburg, 1989.
- Cronicle of terror and homicide exercised by Serbia against Kosovo Albanians, Ost-Dienst, Hamburg, 1990.
- Ubojstva naređena iz Beograda: dokazi o jugoslavenskom ubilačkom stroju, Hrvatska danas, Zagreb, 1991.
Izvori[uredi]
- ↑ 1,0 1,1 (njem.) Der Fall Rullmann, Die Zeit, br. 3, 1971., pristupljeno 11. travnja 2015.
- ↑ (engl.) 1987-2014, English, Periodical, Journal, magazine, other edition: That was Yugoslavia : information and facts, trove.nla.gov.au, pristupljeno 12. travnja 2015.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 (njem.) Hamburg-Talk, Werner Vossen & Peter Illhardt.htm - Nachruf na hamburg-talk.de, pristupljeno 12. travnja 2015.
- ↑ Slavko Leban, In memoriam/Hans Peter Rullmann. Smrt prijatelja Hrvatske (Slobodna Dalmacija: 13. veljače 2000.), hsp1861.hr, pristupljeno 11. travnja 2015.
Vanjske poveznice[uredi]
- Dobroslav Paraga, In memoriam Hans Peter Rullmann, 5. veljače 2000. (njem.)