Miroslav Pantić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 408251 od 2. siječnja 2022. u 18:02 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir znanstvenik

Miroslav Pantić (Svilajnac, 9. srpnja 1926.Beograd, 16. rujna 2011.) je bio srpski povjesničar književnosti, profesor Sveučilišta u Beogradu i akademik SANU.

Životopis

Rođen je u Svilajncu 9. srpnja 1926. godine gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. U razdoblju od 1945. do 1949. studirao je srpski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu. Na istom fakultetu je doktorirao 1956. godine tezom „Sebastijan Slade-Dolči, dubrovački biograf XVIII veka“. Postao je docent 1957. godine na Filozofskom fakultetu, vanredni profesor 1962. godine i redovni 1970. na Filološkom fakultetu Sveučilišta u Beogradu koji je u međuvremenu nastao izdvajanjem iz Filozofskog 1960. godine. U razdoblju od 1972. do 1973. bio je upravnik Sveučilišne biblioteke „Svetozar Marković“ u Beogradu.[1]

Za dopisnog člana SANU izabran je 1974., a za redovnog 1981. godine. Sekretar odeljenja jezika i književnosti SANU bio je od 1982. do 1994. godine. Generalni sekreta SANU bio je u razdoblju od 1994. do 1998., a potpredsjednik SANU za društvene znanosti u razdoblju od 1998. do 2003.[2]

Jedan od najplodnijih proučavatelja starije hrvatske, osobito dubrovačke i bokokotorske književnosti (Marin Držić, 1964.; Humanizam i renesansa, 1967.; Iz književne prošlosti, 1978.; Susreti s prošlošću, 1984.; Književnost na tlu Crne Gore i Boke kotorske od XVI do XVIII veka, 1990.) te narodne književnosti (Narodne pesme u zapisima XV–XVIII veka, 1964.). Premda u svojim arhivskim istraživanjima slijedi praksu srpske historiografije u svojatanju hrvatske baštine, napisao je vrijedne priloge o starijim hrvatskim piscima.[3]

Dobitnik je više nagrada među kojima su: Sedmojulska nagrada (1988..), Vukova nagrada (1991.), Zlatni beočug (1999.), Orden rada sa zlatnim vijencem. Bio je počasni građanin Svilajnca i Despotovca.[4] U njegovu čast održan je znanstveni skup 30. svibnja 2007. u Svilajncu i promoviran zbornik „Akademik Miroslav Pantić“[5](COBISS).

Preminuo je 16. rujna 2011. Beogradu i sahranjen 21. rujna u Svilajncu. U ime SANU od njega se oprostio Miro Vuksanović.

Radovi

Izvori

Vanjske poveznice